159
[208]
PERIPATETIČKE RASPRAVE
SVEZAK II. KNJIGA 3.
O SLAGANJU TEOLOŠKIH UČENJA
U prijašnjem smo svesku
1
razlučili one Aristotelove knjige
koje su tumáči naslovili
Metafizika
, njihov pak pisac
O mudrosti
i
O
filozofiji
u mnoge međusobno posve različite dijelove, tako da
među njima budu neke koje će se ticati znanosti o biću, neke logi-
ke, neke teologije, a neke također i fizike; no da dvije među njima
budu upravo kao cjelovite rasprave o cjelini: jedna o biću u naj-
općijem smislu,
2
druga o prvim uzrocima. O slaganju one prve
raspravili smo, koliko se dalo, u knjizi prije ove; o slaganju pak
ove druge raspravit ćemo u ovoj ovdje knjizi, počinjući odavle.
Znanost o prvotnim uzrocima Aristotel je u prvoj od onih
knjiga nazvao mudrost,
sophia
. U 4. pak knjizi
O
biću
i u 3. knjizi
Mudrosti
nazvao ju je teologijom; zbog toga jer ako ikako »postoji
ono božansko«, da postoji »glede odvojenosti i nepokrenutosti.«
Mi ćemo ju također, radije slijedeći nazivlje samoga autora nego
tumáča, nazvati teologijom.
O njoj Teofrast u svojoj
Metafizici
kaže: »Ovdje se doista
radi o istraživanju principā, u ostalima pak onoga od principā.«
Tomu je suprotnu misao Aristotel bio imao u 6. poglavlju 3. knji-
ge
Teologije
: »Svaka pak znanost traga za nekim principima i
uzrocima, istražujući svako pojedino od onoga pod njom.« A u
4. knjizi
Filozofije
, na samome početku: »I uopće svaka je znanost,
dijanoetička ili koja bar donekle u sudjeluje u dijanoji,
3
o uzro-
1
Discussionum peripateticarum tomi IV
(Basileae 1581., Köln, Weimar,
Wien 1999.) str. 23 i 62.
2
Znanost o
ens ut ens
, koja je najopćija (prema
Met.
1003b20 i d.).
3
Ovdje Petrić ne prevodi već transliterira grčku riječ διάνοια u latin-
sko
dianoea
. Radi se o terminu koji se kod nas obično prevodi kao »razum«.
5
10
15
20
25
