PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 2.
149
5
narav naša dopušta, onu pak nužnu poradi rečenih stvari.« Okel
je također izložio svršni uzrok u prirodnim stvarima: »A kao
drugo, tako što materija – da bi se suprotnosti poput promjena
i preinaka ostvarivale – prihvaća trpnju i raspoređaj; i tako da
moći, budući da su uzajamno protutrpne, ne bi jedne drugima
do kraja ovladale, niti same sobom bile ovladane.«
Filozofi stariji od njega nisu, dakle, govorili o dvama uzroci-
ma, kao što je sam na gore navedenom mjestu bio ustvrdio, već
o svima.
ELEMENTI
Isto su učinili i o elementima; i služili su se i nazivom ‘ele-
ment’, iako Laertije nije dostatno ispravno rekao da je Platon bio
izumiteljem tog naziva. Timej je naime prije Platona ovako bio
napisao u svojoj knjižici
O
svjetskoj
duši
: »Zemlja naime jedina
ima vječan element, polučetverokutan; on je, naime elementom
ostalih tijela: ognja, zraka, vode.« A malo poslije: »Ova se, dakle,
sastavljena od istoga elementa, izmjenice obrću jedna u druga.«
Timej isto tako potvrđuje da su ta elementa četiri: »Dakle, prin-
cipi su nastalih stvari, kao subjekt, materija; kao razlog pak for-
me – vrste. Njihovi su potomci tijela, zemlja, voda, zrak i vatra.«
Okel je također postavio iste te elemente: [207] »Treće pak oganj
i voda i zemlja i zrak. Oni se, naime, naizmjence pretvaraju jedni
u druge.« Što pak Aristotel u 4. poglavlju 1. knjige
Mudrosti
ovim
riječima svjedoči da je Empedoklo prvi uveo ta četiri elementa
10
15
20
