PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 3.
161
15
10
5
cima i principima, bili oni točniji i jednostavniji.« U toj
Filozofiji
piše isto što i Teofrast; a na početku 6. knjige: »Rečeno je kako se
istražuju uzroci, principi i elementi supstancijā.« Ipak je, čini se,
u 7. poglavlju 3. knjige
Analitike
naučavao suprotnu misao: »Bje-
lodano je također da se ne da za svako pojedino pokazati njemu
vlastite principe.« A u 9. poglavlju: »U govor o principima nije
se upuštati mjerniku kao mjerniku; slično je i kod inih znanosti.«
Ipak naučava, kao i Teofrast, kako je potrebno da se teologija
bavi principima: »Potrebno je, naime, da ona bude motriteljica
4
prvotnih principa i uzroka.«
Tu znanost Averoes naziva božanskom, a Aristotela prika-
zuje kao njezina
iznalazača
, ali uz 12. knjigu njegove
Božanske
znanosti
5
svejedno, kao u nekom samozaboravu, uvjerava kako
je mnogo toga bilo istraženo u Kaldejaca. U laž ga je utjerao sam
Aristotel, jer je, u pogledu iznalazaštva, o sebi skromnije mislio;
na mnogim, naime, mjestima podsjeća da je i prije njega bilo
mnogo teologa. Iznijet ću ta mjesta: prvo je u 1. knjizi
Teologije
, 3.
poglavlje, ovim riječima: »Ima pak nekih, koji i prastare te mnogo
prije ovoga naraštaja živuće prve teologe […].« A u 4. poglavlju
2. knjige: »Hesiod i svekoliki teolozi […].«
6
[209] U 6. poglavlju
4
Igra riječima:
theoria
–
contemplatrix
.
5
Averoesov komentar na Aristotelovu
Metafiziku.
»Božanska zna-
nost« je
theologia
, tj. metafizika. Usp.
Aristotelis Metaphysicorum libri XIV
cum Averrois Cordubensis in eosdem commentariis,
Venetiis apud Iunctas
1562, str. 334r.
6
Petrić ne prevodi vlastiti grčki navod u cijelosti! Cjelovit on glasi:
»Dakle, oni oko Hesioda i svi takvi teolozi […]«. To je po Petriću 2. knjiga
Teologije
.
20
