PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
77
5
[diobu] slavi najvećim pohvalama: »I ja sâm sam, Fedre, ljubitelj
dioba i sakupljanja, kako bih bio sposoban govoriti i shvaćati.
A ako bih smatrao da bi itko drugi bio kadar gledati u jedno i u
mnoštvo, za njim idem u stopu po tragovima, kao za Bogom.«
I nije ih doista samo slavio već ih je tamo i naučavao: »Ponovo
moći rezati u vrste po člancima koje imaju po naravi i ne nastojati
slomiti svaki dio služeći se načinom lošeg kuhara.« I nije samo
naučavao, već je doista i izvodio kako u diobi postolara
46
tako i u
dijelovima retorike i u dužnostima. Pače je Platon napisao i knji-
gu kojoj je naslov glasio
Diobe
, koju spominje Aristotel u trećem
poglavlju druge knjige
O nastajanju
: »Kao što Platon [piše] u
Di-
obama
.« O njima [
Diobama
] valja razumjeti također one riječi koje
se nalaze u drugom poglavlju prve knjige
O dijelovima životinja
:
»Kako sadrže napisane
Diobe
«.
47
Tu je knjigu
Dioba
Platon poslao
Dioniziju, kao što sam piše u 13. pismu: »I baš to priređujući,
šaljem ti sad nešto od pitagorovaca i od dioba.«
[193]
O DOKAZU
Kod Hipokrata u knjizi
O
vještini
često se rabi naziv ‘dokaz’:
»To ću dokazati.« I zatim: »U dokazu pak vještine.« Često i dru-
46
Usp. PLATON Alc. 129d5–e 11.
47
Ovdje Petrić djelomično iskrivljava prijevod. Doslovno bi bilo pre-
ma grčkome: »Kao što imaju oni koji su pisali o diobama.« Radi se o aluziji
na tablice dioba koje su bile uobičajene u nastavi u Akademiji.
10
15
