PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
71
na njih same ili u odnosu na drugo. A ako ove četiri razlike budeš
povezao sa šest početnih hipoteza, dobit ćeš doista dvadeset i četiri
općih hipoteza. Da se pojasni onim što je dolje zapisano. Ako jest,
nešto mu slijedi u odnosu na njega samog. Ako jest, nešto mu ne
slijedi uodnosuna njega samog. Ako jest, neštomu slijedi i istovreme-
no ne slijedi u odnosu na njega samog. Opet ako jest, nešto mu slijedi
u odnosu na drugo. Ako jest, nešto mu ne slijedi u odnosu na drugo.
Ako jest, nešto mu i slijedi i ne slijedi u odnosu na drugo. To je naime
prvih šest hipoteza. Drugih šest su: Ako jest, nešto im slijedi u odnosu
na njih same. Ako jest, nešto imne slijedi u odnosu na njih same. Ako
jest, nešto im slijedi i ne slijedi u odnosu na njih same. Ponovo, ako
jest, nešto im slijedi u odnosu na drugo. Ako jest, nešto im ne slijedi
u odnosu na drugo. Ako jest, nešto im slijedi i ne slijedi u odnosu na
drugo. To je drugih šest hipoteza. Treće su ove: Ako nije, neštomu sli-
jedi u odnosu na njega samog. Ako nije, nešto mu ne slijedi u odnosu
na njega samog. Ako nije, nešto mu slijedi i istovremeno ne slijedi u
odnosu na njega samog. Opet ako nije, nešto mu slijedi u odnosu na
drugo. Ako jest, neštomune slijedi u odnosuna drugo. Ako jest, nešto
mu i slijedi i ne slijedi u odnosu na drugo. Ovo je trećih šest hipoteza.
Četvrte su: Ako nije, nešto slijedi drugima u odnosu na njih. Ako nije,
nešto ne slijedi drugima u odnosu na njih. Ako nije, nešto i slijedi i ne
slijedi drugima u odnosu na njih. I opet, ako nije, nešto slijedi drugima
u odnosu na to samo. Ako nije, nešto ne slijedi drugima u odnosu to
samo. Ako nije, nešto slijedi i ne slijedi drugima u odnosu to samo.«
Sva ta dvadesetčetiri načina najljepšim primjerom svoje duše nadalje
dovoljno opširno razrađuje Proklo na istommjestu.
O ENTIMEMU
Od četiri oblika argumenata u Aristotelovu značenju preo-
stao je entimem; kod starijih ne pronalazim njegova spomena,
osim ako to možda ne bi bio onaj oblik argumentiranja za koji
sam gore naveo da se zove
ἐλλειπήν,
‘okrnjen’,
44
budući da je
entimem silogizam kojemu nedostaje jedna propozicija.
44
Vidi str. 60.9–10.
5
10
15
20
25
30
