PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
67
5
Platon prenio elejsku metodu, hajde sad promotrimo njegovu lo-
giku. Potrebno je doista pojmiti da iz jedne hipoteze nastaju neke
dvije, zatim tri iz [svake] pojedine od one dvije, tako da su one
koje nastaju nakon jednosti i dvojstva učetverostručene hipoteze,
a završavaju brojem 24. A postoji jednostruka i najjednostavnija
hipoteza, kojoj to pripada. A ovo je zajedničko svim hipotezama:
naime, onaj koji izriče tvrdnju ili nijekanje, izriče uopće neki ak-
cident. I tko to prihvaća za sebe i tko to prihvaća za drugog, jasno
je da prihvaća nešto i nešto. To je bjelodano.
Dvostruka je ona hipoteza koja daje dvostruku podjelu kad ne-
ćeš jednostavno reći što kome pripada, nego razlikuješ čemu neko
biće pripada. Prva podjela, naime, biva prema kontradikciji kad
nešto jest pretpostavljeno i nije i neka to budu te dvije hipoteze. A iz
obje [191] od njih nama nastaju tri hipoteze. Prije, naime, uzimajući
ono čemu [pripada] biće i nebiće, podijelili smo hipotezu nadvoje,
a sad, kad smo uzeli akcident trostruko, utrostručili smo svaku od
hipoteza. Akcident, dakle, treba uzeti ili kao da slijedi ili kao da ne
slijedi ili kao da istovremeno slijedi i ne slijedi. Ili je, naime, akci-
dent potvrdan ili niječan ili donekle potvrdan ili donekle niječan.
15
10
