PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
75
5
već potaknut samom stvari. To se proširilo u Sokratovo vrijeme i
prestalo je nastojanje oko istraživanja prirode, naime filozofi su se
priklonili [proučavanju] praktične i društvene vrline.«
Speuzip je također izdao knjižicu
Definicija
, za kojumi se čini da
je ona koja se proširila pod Platonovim imenom, što također tvrdi
i Marsilio Ficino. U njoj je također najjasnija definicija definicije i to
ovako: »Definicija je govor koji je sastavljen od razlike i roda.« No i
Hipokrat je definirao u knjizi
O
umijeću
: »Na početku ću defini-
rati što smatram medicinom.« I u ostacima [izreka] pitagorovaca
koji su obuhvaćeni u mojoj
Riznici mudrosti
45
otkrit ćeš mnogo
definicija različitih stvari.
O DIOBI
Diobu Platon nije samo najpohvalnije izvodio u mnogim dija-
lozima, a pogotovo u
Sofistu
, nego ju je u
Državniku
i primjenjivao
i poučavao kako ju izvoditi. »Budući da glede diobe rodova na vr-
ste.« Zatim: »No, prijatelju, rezati na male komadiće nije sigurno,
sigurnije je da režu popola i netko bi prije tako naletio na ideje, a
to ponajviše koristi za ispitivanja.« Tim riječima zatim pridodaje
cijelu vještinu dijeljenja pa poslije [piše]: »Ponajviše i ponajprije
treba cijeniti tu metodu da se može dijeliti na vrste.« A nakon po-
nekih riječi: »Potrebno je, naime, uvijek sjeći u što je moguće bliži
broj.« To poslije pokazuje na primjerumjeriteljstva. U
Fedru
pak tu
45
Radi se o
Thesaurus sapientiae
, nikad objavljenoj Petrićevoj zbirci
koja »sadrži visoku, najčasniju, čudnovatu i nepoznatu materiju« (prema
Petrićevom pismu Matteu Sonneru iz Ferrare, 30. ožujka 1585. v. Patrizi,
Lettere ed Opuscoli inediti
, izd. Aguzzi-Barbagli, Firenze, 1975, str. 40 i dalje).
Prva knjiga te zbirke sadržavala je Zoroastrov nauk, što je poslije objavlje-
no u Dodatku
Nove sveopće filozofije
. Usp. Franciscus Patricius,
Zoroaster et
eius CCCXX oracula chaldaica
, ur. Banić-Pajnić, Zagreb, 2011, str. 69–70.
10
15
20
