PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
69
5
Ne tvrdi ta teza to da proturječje potvrđuje kao istinito i da isto-
vremeno slijede oprjeke, nego to da je isto na neki način u istome,
a na neki način nije. Razmatrajući to troje, kao da uistinu postoji i
ne postoji i kao da na neki način postoji, a na neki ne, jasno je da
ćemo ušesterostručiti početne dvije hipoteze, bit će dakle šest hi-
poteza: ako jest, dijeli se na ono što slijedi, na ono što ne slijedi i na
ono što istovremeno slijedi i ne slijedi. A ako nije, dijeli se slično na
ono što slijedi, na ono što ne slijedi i na ono što istovremeno slijedi
i ne slijedi. Tad naime nastaje dvostruko, biće i nebiće, i trostruki
akcident, što slijedi, što ne slijedi i što istovremeno i slijedi i ne slije-
di. Dvojstvo doista preko trojstva posvema završava u šestorstvu.
Opet, svaka od tih šest hipoteza učetverostručava se s obzirom na
razliku akcidenata prema subjektu. Naime, nešto pripada ili sebi ili
drugima. I od ovih i jednom i drugom na dvostruk način: ili sebi
u odnosu na sebe ili sebi u odnosu na druge ili drugima u odnosu
10
15
