PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
81
20
5
dokaznoj premisi: »Dokazna je [premisa], ako je istinita i prihva-
ćena na temelju na početku postavljenih hipoteza.« Ta dva uvje-
ta – da je premisa istinita i da dokaz nastaje iz onog unaprijed
znanog – postavio je, kao što smo vidjeli, Speuzip, a Aristotel ih
je ubrojio među druge uvjete dokazivanja. Pa nije li ga i Speuzip
ništa manje nego Aristotel nazvao silogizmom?
[Silogizam] bi bio takav, kakvog ga je Platon opisao u
Teetetu
,
da se sastoji od bitnih i istinitih [premisa]: »U trpnjama ne postoji
znanost, već u silogizmu o njima. Bit se naime i istina ovdje, kako
se čini, doista mogu dohvatiti, a tamo je to nemoguće.« To je ta-
kođer preuzeo Aristotel da se dokaznim silogizmom zaključuju
trpnje o subjektu. Naime, [u tome] da principi dokaza moraju biti
poznati po sebi, kao što smo rekli, bio je suglasan sa Speuzipom
i Okelom, koji je u knjizi
O
prirodi,
u prvom poglavlju tako bio
napisao: »I premda principi dokaza označavaju nepoznate stva-
ri, oni sami su iz sebe samih jasni i poznati.« I Ksenofont je u
svojoj knjizi
Upravljanje domom
istu misao tako izrazio: »Vodeći me
kroz one stvari koje znam i pokazujući
50
njima slične za koje sam
mislio da ih ne znam, uvjeren mislim da i njih znam.« Platon
je u
Teetetu
zato bio napisao da takvo dokazivanje mora biti iz
nužnih [premisa]: »Ne izričete nikakav dokaz niti nužnost, već
se služite vjerojatnim.« I u
Timeju
je bio rekao: »Nemoguće je,
50
Petrić prevodi ἐπιδεικνὺς s
demonstrans
. Ipak se čini da je u kontek-
stu rečenice smislenije prevesti
pokazujući
, nego
dokazujući
.
15
10
