PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
87
istinito rečeno, neka na to upute i gore navedena mjesta i Kseno-
kratovih petnaest knjiga, koje je napisao
O vještini u
raspravljanju
.
Drugo je mjesto na kraju
Opovrgavanja
53
koje je većina nei-
spravno primijenila na cjelokupnu logiku: »Ne smije nam pro-
maknuti ono što bi se zbilo u svezi s tim poslom.« I poslije prido-
daje: »Od toga posla nije jedno bilo, a drugo nije, već uopće ništa
nije postojalo.« A ta mjesta ne treba razumjeti o cijeloj logici, već
samo o onom poslu o kojem je tada raspravljao, a raspravljao je
o sofističkim erističkim opovrgavanjima, što odmah objašnjavaju
nadovezane riječi: »Naime, nauk onih, koji su poučavali eristička
opovrgavanja za plaću, bijaše sličan Gorgijinu poslu.« A što su
ti činili, nadovezuje: »Nudili su govore, da ih se nauči napamet,
jedni retoričke, drugi u obliku pitanja i odgovora.« To jasno upu-
ćuje na to da u gore navedenom nije imao na umu cijelu logiku,
već erističke govore i sofistička opovrgavanja. No slijede riječi:
»Uistinu o zaključivanju doista ništa drugo nismo imali otpri-
je za reći, već smo se vježbom ispitujući dugo vremena mučili.«
Ako bi netko ispravno promislio, što je prije u tom istom poglav-
lju napisao, shvatit će da se to ne treba razumjeti – ne samo o
cijeloj logici, nego ni o samom silogizmu. [195] U tom poglavlju
je učinio, naime, epilog onoga o čemu se raspravljalo u knjigama
Topika
i
Opovrgavanja
: »Pokazat ćemo iz koliko i iz kojih načina i
kako nastaju paralogizmi onima koji raspravljaju i kako lažu – i
učinit ćemo da izreknu paradokse.« To se odnosi na raspravu o
53
Misli se na Aristotelova
Sofistička opovrgavanja
.
15
20
5
10
