PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 1.
55
10
5
Topika
, kaže da je [propozicija] »Čovjek uči, Teetet sjedi.« – naj-
manja rečenica i naučava da je sastavljena od imenice i glagola:
»Izreći ću ti, dakle, rečenicu
34
povezujući stvar s djelovanjem a
pomoću imenice i glagola.« Zatim nadovezuje: »Takvo povezi-
vanje, kako se čini, potpuno nastaje iz glagola i imenica.«
Poznavao je također i dulje propozicije: »Teetet, s kojime ja
sada razgovaram, leti.« Znao je također »da je jedna rečenica isti-
nita, druga neistinita«, da je tvrdnja i nijekanje: »[Stranac:] ‘Tako-
đer znamo da to pripada rečenicama.’ Teetet: ‘Kakvo?’ Stranac:
‘Da su tvrdnja i nijekanje.’«
U
Teetetu
naučava da je univerzalno i partikularno [nešto]
drugo: Nakon što je objasnio osjetilnu spoznaju, koja je partiku-
larna, tako zaključuje o spoznaji općeg: »Niti mu [univerzalnom]
je organ svojstven kao onom [partikularnom], nego duša sama
po sebi, čini mi se, promišlja ono što je opće u svim stvarima.«
Rabio je također i nazive ‘pojedinačno’ i ‘u svemu
’
.
U Sofistu:
»[Ne može izbjeći] metodu onih koji umiju prodrijeti kako u poje-
dinačno tako i u sve.« Hipokrat je također poznavao ‘opće’ i u
34
Petrić sad iznenada prevodi λόγος kao
sermo
, malo prije kao
propo-
sitio
.
15
