PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
559
25
je određeno samo
naprijed
.« – to je uistinu sukladno stvarima, oči
su, naime svim životinjama u onom dijelu koji i narod i mudraci
zovu
naprijed
. Prihvaćamo osim toga da je desni onaj dio kod
životinja u kojem je počelo mjesnog kretanja.
Povežimo stoga da tri smjera duljine, širine i dubine ne pri-
padaju svim tijelima – suprotno Aristotelovoj filozofiji. A ko-
jima sve pripadaju, da nije počelo duljine: ono
gore
koje je sam
uspostavio, niti širine
desno
, niti dubine
naprijed
. Osim toga, da
je svim tijelima: neživim, živim, životinjama gore i dolje prema
gore i dolje sveukupnosti. Da svim životinjama pripada desno
i
naprijed
, a od ostalih po prirodi nijednima, što je i sam priznao
i izložio, ili ne sjećajući se više napisanog, ili ne znajući ono što
će napisati u 2. knjizi
O nebu
u 2. poglavlju: »U nijednom od
neživih ne vidimo ono
odakle je počelo kretanja
13
; naime, jedna
se uopće ne kreću, druga se zaista kreću, ali ne podjednako
na sve strane, kao što se vatra kreće samo gore, zemlja prema
središtu. No kažemo da je u tima gore i dolje i desno i lijevo,
stavljajući u odnos prema nama.« – i ono što slijedi
14
. Toliko o
tom našem.
O nebu pak u kojem su pitagorovci i Aristotel smjestili te
smjerove što treba reći? Ako bi ih bilo, ili ih ima po prirodi, ili u
odnosu prema nama. Da ih nema po prirodi, tj. duljine, širine i
dubine, gore je pokazano, jer je sferno tijelo u kojemu su svi pro-
mjeri, svi polumjeri od središta do kružnice međusobno jednaki.
Premda <nebo> nema ta tri primarna smjera, ipak su postavi-
li da ima šest sekundarnih, no sami se međusobno ne slažu. U
toj se stvari Aristotel ne slaže ne samo s pitagorovcima, nego ni
sam sa sobom. Kaže da je južni pol gore, a naš da je dolje, ipak
13
unde principium motus
, grčki: ὅθεν ἡ ἀρχὴ τῆς κινήσεως – izraz koji
se kasnije uzima često kao
causa efficiens
.
14
»ono što slijedi« – nije dio Aristotelova citata, nego Petrićevo uklju-
čivanje onoga što sam nije doslovno naveo u citatu. Petrić pretpostavlja da
čitatelj poznaje tekst. Usp. ono što slijedi u citatu: ARIST. Cael. 285a.3–7:
ἢ γὰρ κατὰ τὰ ἡμέτερα δεξιά͵ ὥσπερ οἱ μάντεις͵ ἢ καθ΄ ὁμοιότητα τοῖς
ἡμετέροις͵ ὥσπερ τὰ τοῦ ἀνδριάντος͵ ἢ τὰ ἐναντίως ἔχοντα τῇ θέσει͵
δεξιὸν μὲν τὸ κατὰ τὸ ἡμέτερον ἀριστερόν͵ ἀριστερὸν δὲ τὸ κατὰ τὸ
ἡμέτερον δεξιόν͵ [καὶ ὄπισθεν τὸ κατὰ τὸ ἡμέτερον ἔμπροσθεν].
5
10
15
20
