PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
557
20
15
10
A sukladno je i u skladu sa samim stvarima da se postavi
gore
svih stvari prema onom
gore
sveukupnosti, a
dolje
stvari prema
onom
dolje
sveukupnosti; tj. <gore> ono što po prirodi i običaju
sav narod ljudi i senat u svemu zovu najvišim, ono pak dolje što
je u svemu najniže. I ne čini se da se može s pravim razlogom reći
da je ono
gore
i najviše
od čega je drugo više, niti
dolje
i najniže
ono ispod čega je drugo. Kada je to ispravno postavljeno, netočni
će biti oni poučci da su usta, trbuh, srce gore, a da je analni otvor
u životinjama
dolje
. Netočno je također da je u biljkama
gore
u ko-
rijenju, a ono najniže u najvišem dijelu. Ako se pak mili položaju
dodati službu, ono će biti
gore
kamo u duljinu rastu živa bića,
ono što je prema nebu.
Prijeđimo na
naprijed
i
natrag
. Aristotel je postavio
naprijed
u
onom dijelu životinje u kojem je počelo osjeta. To je bilo jasno iz
tri gore navedena mjesta. Kada naziva osjetilo zajedničkim ime-
nom
11
, čini se da govori o svim osjetilima. Ako je to tako, ono što
sam zove natrag je i natrag i naprijed, [477] i što naziva
naprijed
je
i
naprijed
i
natrag
. Naime, primarno osjetilo dodir, koje određuje
svaku životinju, životinjama je također na leđima i dodir je gore
na glavi i dolje je također na nogama, na obje strane, desnoj i
lijevoj. Sluh je u ušima, a one nikada nisu smještene
naprijed
, ve-
ćini su sa strane. Okus je svima u ustima. A ovim žutim ražama
i mnogim drugima na donjem je dijelu tijela. Nitko ipak iz puka
naroda nije to prije zvao
naprijed
ili tako smatrao. Nije, dakle, isti-
nit taj poučak:
naprijed
je ono gdje je počelo osjeta. Ako bi neko
osjetilo uistinu uspostavljalo ono
naprijed
, nužno je da to čini ili
osjetilo mirisa ili vid. No izvrsniji je vid, a čini se da se po prirodi
izvrsnijem daje prednost pred manje izvrsnim. Ne uspostavlja,
dakle, ono sâmo
naprijed
osjetilo bezuvjetno, nego jedno najizvr-
snije <osjetilo>. Tu misao ispravljajući Aristotel je bolje napisao
u istoj 7. knjižici
O dijelovima
u 4. poglavlju:
12
»No prema očima
11
Petrić tu ne misli na
sensus communis
, nego na imenovanje osjetila a
da se ne specificira o kojem je riječ.
12
Usp. ARIST. PA 665a.14–15 {ἀλλ’ ἐπὶ τοῖς ὄμμασιν} [αὐτῷ γὰρ τῷ
λόγῳ τούτῳ] διώρισται τὸ πρόσθεν [ἔμπροσθεν καὶ ὄπισθεν])͵ nema
doslovnog citata.
5
25
30
