PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
567
10
5
Na što bismo stavili tu sferu, da li na čovjeka ili na govedo?
Neka bude dopušteno – na čovjeka i neka bude desno i lijevo
skriveno u sferi, tako da se ne vide, ali kako će se kretati? Da li
protegnut unutar sfere kao drugi Diogen u bačvi? Ili će pak no-
gama koračati, ili će se vrtiti kao naboden na ražanj? Ako bismo
to rekli, činit će se da smo smiješni filozofi koji ne razmatramo
stvar u njezinoj naravi, ne razmatramo istinu stvarī nego fikcije
i bajke. Ali, ako netko ipak zamisli da čovjek korača u kotaču
i pokreće kotač prema kretanju sveukupnosti od istoka prema
zapadu, tada bi se sličnom fikcijom uistinu moglo reći da je nje-
mu desno naš pol, lijevo antarktik,
naprijed
kamo okreće oči taj
hodač, prema zapadu, natrag pak prema istoku; i tako bi bila
daleko vjerojatnija fikcija pitagorovaca koji imaju dva od triju
smjerova koji su u skladu sa samim stvarima, a možda i treći, jer
je ono
gore
tom hodaču ono gore sveukupnosti – od Aristotelove
fikcije koja nema nikakve sličnosti sa stvarima.
Uzaludno je, dakle, Aristotelovo pobijanje pitagorovaca,
uzaludna je i fikcija koja se ne zasniva ni na kakvoj sličnosti, koja
ne odgovara nikakvim počelima smjerova koja je on postavio.
Ono drugo [479]: »Na isti način o počelu kretanja; naime, ako
nikada nije započelo ne manje je nužno da ima početak od kojega
bi počelo, da se kretanje započelo kretati i, ako bi stalo, da bi se
kretalo ponovo.« Da se nebo započelo kretati, imalo bi počelo
odakle bi se kretalo. Neka bude; no nije započelo, stoga nema
takav početak. Ako bi njegovo kretanje stalo i kretalo se ponovo,
nužno je da ima početak tog kretanja. Neka bude. Ali ne staje,
niti će stati po njegovu poučku, dakle nema takav početak. Stoga
kakva je ta filozofija, fiktivna, nemoguća, nedosljedna, netočna?
Ali neka se dopusti da se nebo počelo kretati, da se može za-
ustaviti, da se ponovno može pokrenuti; od kojeg je svojeg dijela
15
20
25
30
