PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
569
10
5
počelo <kretati se>, ili će početi? Koji je u njemu dio koji bi se
mogao usporediti ili s desnim znakom ili desnom nogom životi-
nja kojom prije stupajući započinje kretanje? No neka se dopusti
da neki postoji. Neka to bude Ovan. Da li će se tako kretati kao
desna noga čovjeka – dok lijeva stoji, npr. Vaga koja mu je nasu-
protna, ili neki drugi znak?
Ako to biva, zašto je to nijekao u knjizi
O kretanju životinja
u
3. poglavlju? »I to uistinu točno kažu oni koji govore da ne miru-
je nijedan dio kada sfera biva nošena u krugu; ili bi bilo nužno da
cijela miruje, ili da se prekine njezin kontinuum.« Neka se izbace
te izmišljotine, neka se zadrže one: da ne postoji u nebu po priro-
di nikakvo
desno
i
lijevo
, nikakvo
gore
po prirodi i
dolje
, nikakvo
po prirodi
naprijed
i
natrag
.
Ali ako netko
πρὸς ἡμᾶς αναφέρων· καθ΄ ὁμοιότητα τοῖς
ἡμετέροις
19
͵
»stavljajući u odnos prema nama po sličnosti s na-
šim«, što je i sam rekao u vezi s neživim, to treba i učiniti od pri-
znatog počela. A priznato je počelo i po sebi poznato, da se sve
životinje kreću prema
naprijed
(osim možda jedino rak) i, budući
da je nebo oživljeno, i onamo <prema
naprijed
> se kreće svojim
kretanjem, premda nije za to određen nijedan njegov dio, nego,
kako je rekao, prema sličnosti s našim <kretanjima>. Stoga, kada
se njegovo kretanje okreće od istoka na zapad – to će biti
naprijed
,
ono <obratno>
natrag
. Iz tog položaja nužno će slijediti da je naš
pol
desno
po mišljenju pitagorovaca, a da je antarktik
lijevo
. Ako
bismo pak i
gore
i
dolje
željeli povezati tom sličnošću, nećemo po-
staviti polove, nego najviši vrhunac neba za
gore,
a samu zemlju
za
dolje,
nad kojom se, dok ona ostaje nepomičnom, ono kreće.
To će biti sukladnije drugom njegovom nauku kojim je, po
mišljenju naroda, postavio da je
gore
τὸ τοῦ παντὸς ἔσχατον
–
ono krajnje sveukupnosti; tako je, naime, u 1. poglavlju 2. knjige
O elementima
zaključio protiv Platona koji je nijekao da u sveuku-
pnosti postoji
gore
i
dolje
. Platon je naveo dva razloga koje Aristo-
tel ocjenjuje onim riječima: »Kažu da nije ovo
gore
, ono pak
dolje,
19
Usp. ARIST. Cael. 285a.2–4: πρὸς ἡμᾶς ἐπ αναφέροντες· ἢ γὰρ
κατὰ τὰ ἡμέτερα δεξιά͵ ὥσπερ οἱ μάντεις͵ ἢ καθ΄ ὁμοιότητα τοῖς
ἡμετέροις͵
15
20
25
30
