PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. IV. knj. 10.
571
ako je <nebo> slično, kamogod okrenuto, i posvuda će biti tko
god hoda
naprijed
, antipod sam sebi samom.« Ipak te razloge ne
pobija, nego mu je dovoljno da ih zove besmislenima, sjećajući
se možda da je sam negdje ostavio napisano: »Kad su svi dije-
lovi homogeni.« I onaj tko je izmislio čovjeka zatvorenog u sferi
i nabodenog na ražanj da bi pokazao da je antarktički pol
gore
i
koji je zemlju dignuo u krug Mjeseca
20
, mislio je da će to biti za
podsmijeh, ako također lako ne pretpostavi, da čovjek šeće kon-
veksnom <površinom> neba, tako da stiže na mjesta na kojima
je već imao noge nasuprot, da bi ih nazvao kontrarnim imenima
gore
i
dolje
; Platon je držao da tu kontrarnost treba izbjegavati u
tijelu homogenih dijelova.
KRAJ ČETVRTOG SVESKA
Od 2. do 10. knjige prevela:
M
IHAELA
G
IRARDI-
K
ARŠULIN
Filološka redaktura prijevoda:
O
LGA
P
ERIĆ
20
Usp. ARIST. Cael. 310b.3–5: οὐ γὰρ ἐάν τις μεταθῇ τὴν γῆν οὗ νῦν
ἡ σελήνη͵ οἰσθήσεται τῶν μορίων ἕκαστον πρὸς αὐτήν͵ ἀλλ΄ ὅπου περ
καὶ νῦν.
5
10
