374
BIT I SUVREMENOST
n o s biti čovjeka i biti svega što jest, odnos po kojem
čovjek j e s t , a bit b i v s t v u j e . Izvan ovog odnosa nema
čovjeka koji, između ostalog, filozofira, i nema biti na koju
smjera filozofija. Biti znači p o v i j e s n o biti, z b i v a t i
se. Povijesni odnos omogućuje svijet u kojem se p o k a
z u j u sva bića zadržavajući svoju osebičnost. Utoliko filo
zofija u^svom bitku p r e t p o s t a v l j a zbivanje biti čo
vjeka u o d n o s u s b i t i svega što jest, ona p r e t p o
s t a v l j a i s t o v e t n o s t p o v i j e s t i k a o o d n o s a ,
mada, jer je bitno n a s t o j a n j e a ne postignuće, indicira
sama sobom n e s k l a d u odnosu, a time d v o j s t v o čo
vjeka i biti, o t u đ e n o s t čovjeka svojoj povijesnoj biti.
F i l o z o f i j a j e i n d e k s o t u đ e n j a . Filozofija je mo
guća samo tamo gdje je čovjek o t u đ e n svojoj biti, biti
svega i bićima u svijetu. Jer se filozofija, s jedne strane,
temelji na odnosu biti čovjeka i biti svega što jest (i utoliko
njena intencija ima smisla), a, s druge, jer se ona temelji
na o t u đ e n j u čovjeka biti svega što jest (i utoliko njena
intencija jest i n t e n c i j a ) — n i j e f i l o z o f i j a s p o
s o b n a i s k a z a t i p o v i j e s t d r u g a č i j e n e g o u
n j e n o m d v o j s t v u (čovjek + bit svega) — ili, što je
isto, sposobna je iskazati samo o t u đ e n u povijest. Tako
j e f i l o z o f i j a s a m a s o b o m z a p r e k a i s p u n j e
n j a v l a s t i t e k o n s t i t u t i v n e i n t e n c i j e — zapre
ka dospijevanja u ono na što smjera i smještavanja u njemu.
Ostajući svagda p r e k o r a č i v a n j e ( transcendiranje)
otuđenja u elementu otuđenja, živeći od podvojenosti povi
jesti, mora filozofija qua f i l o z o f i j a napraviti iz otuđe
nja »prirodno« stanje povijesti i time eternizirati svoj status
neuspjeha, sustajanja, uzaludnosti. U tome je njena bitna
iskrivljenost (ideologičnost), koja dopušta da se bit svega
u filozofiji pokazuje samo tako što se s k r i v a i p o v l a č i ,
pa u dijelu filozofije ostaje samo njena »sjena«, koja još
i sama može iščeznuti. ( »Apsolut« filozofija je iskrivljen ideo
logijski izraz—nadomjestak za povijesnu bit. Tamo gdje, kao
u suvremenom pozitivizmu, iščezne i »apsolut«, iščezava i
»sjenka« biti, a time filozofija biva s a m o izrazom otuđenja
koji je lišen transcendiranja, pa se kao filozofija, kao na
stojanje oko dospijevanja u bit — u sebi niječe.)
