378
BIT I SUVREMENOST
ideologijskom elementu »svijesti o ...«, nego samo n a d j e-
l u p r a k s e 10i njime.
Po svojoj g e n e z i sve su znanosti povijesne. To ne
znači da su sve nastale u »vremenu«, nego da je povijesno
zbivanje omogućilo konstituiranje njihovih predmeta, a time
i njihovog metodičkog pristupa k predmetu.
Zato je po v a ž n o s t i prvi zadatak filozofije danas da
ispita vlastite okvirne mogućnosti mišljenja — da nastoji
p r o v o d i t i povijesno mišljenje. Ona to može samo tako
da u ime povijesne misli, k o j a p r i p a d a u o d n o s b i
ti č o v j e k a , b i ć a i b i t k a , napusti svoju dosadašnju
teorijsku izoliranost i otuđenost i tako prestane biti čežnja
za to sof on, smjestivši se u njemu.
Opća, epohalna je svijest u suvremenoj filozofiji da je za
nju, zbog posljednje njene intencije, nužno da se razraču
nava s poviješću nastojeći je misliti.1
PUTOVI MIŠLJENJA
Svoju povjesnost mora filozofija, noše-
POVIJESTI
na podvojenošću povijesti same, misliti
1. samo kao vremenitost u smislu p r o
l a z n o s t i ako se orijentira na č o v j e k u kao na izolira
nom momentu povijesnog odnosa — ili 2. kao vremenitost u
smislu perenirajuće »sadfašnjosti«-»vječnjosti« ako se orijenti
ra na b i t i svega što jest, razlučivši je od cjeline povijesti, 3.
kad nastoji oboje zajedno povezati, uspijeva joj to samo tako
da povjesnost kao p r o l a z n o s t pripiše čovjeku, a prisut
nost »apsoluta« u toj povjesnost! shvati kao čudo.
10 Nije,, mislim, potrebno isticati nedovoljnost tek »materi
jalnog« određenja prakse, koje je već prevladao njemački idea
lizam ujedno pomirivši ono što je
Aristotel
odijelio kao
poiesis
,
praksis i theoria.
Sintetičko shvaćanje, međutim,, takođe je nedo
voljno i pretpostavlja razumijevanje povijesti — povijesno mišlje
nje koje u
praksi
nalazi
sabiralište
,
stjecište iskonskog, bitnog zbi
vanja.
1 Ovaj zadatak je jasno postavio G.
Kriiger
u svojoj knjizi
»Grundfragen der Philosotphie — Geschichte — Wahrheit — Wis-
senschaft« — V. Klostermann, Frankfunt/Main, 1958. — smatra
jući da je »povjesnost čovjeka i povijest danas najhitniji pro
blem« (s. 10).
