376
BIT I SUVREMENOST
živalačkom poslu pretpostavljaju b i t a k svojih predmetnih
područja. One polaze, govoreći s Hegelom, od d a t o s t i
svojih predmeta. Predmet u svojoj p r e d m e t n o s t i , tj.
u onome što ga k a o predmet o m o g u ć u j e , nije tema
konkretnog istraživanja posebnih znanosti. Predmetnost (bi
tak) predmeta jest stvar filozofije. Utoliko je filozofija —
o n t o l o g i j a predmeta, koja ispituje njegovu k o n s t i t u -
c i o n a l n u g e n e z u . Ova geneza predmeta u s p o s t a v
l j e n o g k a o predmet nikako nije istovetna s »prirodnom«
genezom određenog bića, koju kao svoj predmet ispituje
posebna znanost (npr. teoriju evolucije živih bića; genetička
psihologija i historija zemlje itd.) Genetičko-filozofijsko (tj.
ontologijsko) ispitivanje predmeta cilja na p o v i j e s t pred
meta k a o predmeta, a ne na vremensko (u smislu »tra
janja«) zbivanje bića koje je predmet. S pitanjem o konsti-
tucionalnoj genezi predmeta, koje pogađa p o s l j e d n j i
t e m e l j svega što opstoji, prevladava se uobičajeno suprot
stavljanje znanosti o čovjeku i onih o prirodi, kao što se
ujedno otkriva temeljni odnos prirode i čovjeka.
»Mi poznajemo samo j e d n u j e d i n u znanost, zna
nost povijesti. Povijest, promatrana s dvije strane, može se
podijeliti u povijest prirode i povijest čovjeka. Obje se stra
ne, međutim, ne mogu odijeliti od vremena; t a k o d u g o
d o k l j u d i e g z i s t i r a j u , uvjetuju se uzajamno povi
jest prirode i povijest čovjeka« ( K a r l Ma r x , »Der histo-
rische Materialismus die Friihschriften« herausg. von S. Land-'
shut u. I. P. Mayer. A. Kroner Verlag, Leipzig, 1932, II Đand,
»Đie« deutsche Ideologie«, s. 10; potcrtao V. S.).
P o v i j e s t je, dakle, mjesto gdje se jedine priroda i
čovjek, a prema tome i i z v o r g e n e z e p r e d m e t a zna
nosti o prirodi i čovjeku. »Jedina znanost« — povijest, o ko
joj govori Ma r x , računa već s o t k r i v e n o š ć u prirode
k a o predmeta i čovjeka k a o predmeta, tj. sa z b i v a
n j e m k o j e j e o m o g u ć i l o kako prirodni tako i čo-
vječiji »predmet« i, ujedno, ispituje g e n e z u »predmeta«,
njegovu »predmetnost«, njegov b i t a k .
Zbog ove dvojakosti nije to znanost poput specijalnih
znanosti, nego najvećma odgovara, što je ovdje neobično
važno uvidjeti, Hegelovoj »Fenomenologiji duha« koja je
