882
BIT I SUVREMENOST
u posljednjoj fazi svoga filozofiranja17 8, no neodređeno je
ostalo što je mjesto susreta, što je p o v i j e s t . Dok je taj
pokušaj sjedinjenja još najbliži Hegelu, pa je zato Heidegger
i mogao nastaviti na Schelerovu misao — , dotle se u teistič-
kom filozofiranju o povijesti gubi misao sinteze i ostaje đvoj-
stvo — pa je prisustvo apsoluta puko čudo. Tako u persona-
lista (E. Mounier, Lacroix i dr.), tako u katolika (H. de Lu-
bac), tako u protestanata (Niebuhr), mada su ovi, u skladu
s Feuerbachovom tezom da je njihova kristologija u stvari
antropologija, bliži prvoj mogućnosti. Ovaj pokušaj »sinteze«
više je etabliranje dvojstva i paralelizam prolaznog i vječ
nog nego njihovo sjedinjavanje. Kao takav, ovaj smjer je,
više nego prije spomenuti, nesposoban da misli povijest.
ZAKLJUČAK (POVIJESNA KRIZA Zadatak je, dakle, suvre-
IOZBILJENJE FILOZOFIJE)
mene filozofije, tj. one
koja se u Marxovu tra
gu nastoji realizirati i koja Marxa slijedi kao uč i-
t e l j a p r a k s e , da, nastojeći oko prevladavanja su
protnosti bića i svijesti čovjeka u s v j e s n o m bi t -
k u, tako iznosi bit vremena i povijesti da s j e
d i n i m i s a o i p o v i j e s t u p o v i j e s n u m i s a o i
m i s a o n u p o v i j e s t . Z a v i č a j n i č o v j e k u h a r
m o n i č n o j c j e l i n i p o v i j e s n o g s k l o p a , k o j e g
s v a k o d j e l o j e s t d j e l o p o v i j e s t i , p o s l j e d n j a
j e r i j e č o z b i l j e n e f i l o z o f i j e . Suvremena filozofija
je filozofija povijesne krize, tj. nastojanje čovjeka da se smje
sti u biti vremena kako bi mogao sudjelovati na njenom
o b r a t u . Kriza povijesti, kao ono što se danas s poviješću
zbiva, nije samo svršavanje starog već ujedno i i z v o r n o
n a s t a j a n j e n o v o g . Otuda je kriza e m i n e n t n o p o
v i j e s t a n e l e me n a t , nikako prestanak povijesti. Zato
filozofija nastoji doprijeti u krizu, a ne izbjeći je. Samo ako
doista dopre u bit krize, moći će iz nje u svojem djelu izni
jeti novost povijesti i time okvir zbivanja svega što nadolazi.
17 Uisp. npr. »tlber đen Humanismus«, 1949, s. 47.
18 U,sp. <»Die Stellung des Menschen in Kosmos«, 1928, s.
111: »Od početka su, prema našem nazoru, postajanje čovjeka i
postajanje boga uzajamno upućeni jedno na drugo«,
