POVIJEST
381
( GcMckung, otuda: Geschick14i Geschichte, Ereigois — doga
đaj ! iz-po-ruka) »istine bitka«. Povijest filozofije postala je
■j poviješću bitka,
koji se objavljuje u filozofiji
i
sam o sebi
ijedno
skriva, jer nije istovetan ni s kojom svojom kon
kretnom
objavom. I Heidegger, mada mu je stalo do mišlje
nja povijesti u n j e n o j biti, ipak čini iz povijesti samo
povijest b i t k a , dakle j e d n o g momenta cjeline povije
nueg
sklopa, pa
akt
povijesti inkludira p a s i v n o
p r i m a n j e povijesnog sa strane biti čovjeka kad se bitak,
tvrbujući
ovu bit, iz-po-ručio.15 čovjek jest već uvijek u isti
ni bitka,
to znači — čovjek je po bitku ono što jest, a ne po
odnosu
svoje biti i biti svega što jest. Apsolutna povijest
( Heidegger) sa svojim bitnim f a t a l i z m o m i b e z r a z
l o ž n o š ć u16 jest n i j e k a n j e povijesti kao povijesti
(kao
povijesnog odnosa), jer čovjek kao elemenat cjeline
ispada prikraćen,
osakaćen.
Tu u biti nema mjesta za čovje
ka, jer vlada apsolutna nužnost bitka. Sloboda je tu samo
otvorenost za
ono što bitak »govori«. Osim toga, kako se usli
jed
ove
otuđenosti
i podvojenosti
povijesti (uz primat bitka)
mora očuvati filozofija kao objava, to sve Heicleggerovo na
stojanje oko prevladavanja filozofije17 u interesu bitnog, po
vijesnog mišljenja, — čini iz ovog samo podvojeno mišljenje,
podvojenu filozofiju, koja živi od toga da se đestruira, no
destmira se samo tako što kao f i l o z o f i j a i dalje živi.
Mi
Heidegger ni Hegel nisu, dakle, mogli misliti povijest, i
to misliti tako d a se m i š l j e n j e , s m j e s t i v š i se u
p o v i j e s t i i p o i s t o v e t i v š i se s p r a k s o m (Marx),
s amo n a đ e na i z v o r u p o v i j e s t i i p o v i j e s n o
d j e l u j e .
Ad 3. Ostaje da se ukratko ukaže na pokušaj onih koji
bi htjeli tako pomiriti relativno i apsolutno da se oboje
negdje nađe, a da pri tom svako ostane što jest. Tako je
Scheier nastojao misliti i jedno i drugo u svojem shvaćanju
koincidencije postajanja boga čovjekom i postajanja čovjeka,
14 »Das Sein als Geschick, das Wahrheit schickt« — »Tjber
ćen Humanismus« 1949, s. 26.
15 »Bit čovjeka pripada istini bitka« — 1. c. s. 12,
16 Usp. M. H. »Der Satz vom Grund«, 1958,
