vanja i ocjenjivanja, po kojima se u središte nastojanja oko njihova
oživotvorenja dovode ideje, koje se u bitnosti ne daju zajedno pove­
zane u svoj čistoći i punoći ostvariti. U tome se smislu praktički isklju­
čuju. A to su središnje ideje, kojima je najsnažniji izvor u evropskoj
kulturi, ali koje danas daleko preko evropskoga područja zaokupljaju
i uznemiruju sav svijet. Te su ideje to značajnije, što današnje kulturno
čovječanstvo orijentirajući se upravo prema njima nastoji organizirati
život u okviru kulture, koja bi se trebala razvijati kao moguće životno
jedinstvo. Radi se tu o ideji slobode s jedne, a jednakosti s druge stra­
ne. I jedna i druga između tih ideja može dašto biti mogućim sredi­
štem, prema kojemu će se kretati poželjno integriranje i primjereno
ujednačivanje raznovrsnih funkcija i mnogostrukih životnih odnosa u
okviru neke kulture. Samo se čini nemogućim, da bi one to mogle biti
zajedno te se u izvornome svom smislu očitovati uporedo jednako do­
minantne. Dominacija će jedne ograđivati nužno drugu i modificirati
u tom odnosu nadređenosti i podređenosti njezin smisao i njezino
značenje. Tako jednakost, koja će u opsegu i načinu svog ostvarivanja
biti ograđena primatom htjete slobode ili sloboda, koja će se po nuždi
prilagođavati dominantnome zahtjevu za jednakošću, ne će biti isto po
svome pojmu niti će se na isti način i u potpunoj jednakosti ostva­
rivati kao ondje, gdje je jedna ili druga između tih ideja dominantna
određujući tok i sadržajnost kulturna smjeranja. Doista, koliko se čini
najvišim ciljem i kao takav prihvaća sloboda, ona i stoji u vidnoj točki
volje za individualiziranjem, za priznanjem individualnosti i njezine
zasebnosti, a gdje se isključiva prednost daje ostvarenju jednakosti,
ondje je ona u stvari konačna svrha nastojanja oko kolektiviranja.
Tako i hoće induvidualiziranje s jedne, a kolektiviranje s druge strane
biti pogodnim sredstvom da se ostvare pomenute vrijednosne ideje. No
one se ne pokrivaju, baš tako, kao što su i individualiziranje i kolektivi­
ranje različna smjeranja u namjeri uzdizanja čovjeka i izgradnje život­
nih njegovih prilika.
Uistinu se sloboda kao vrhovna vrijednost ne da zamisliti, gdje se
ne bi kao moguće smjele pojaviti individualne raznolikosti, i to sve do
određenih nejednakosti, koje se bez sile ne bi dale izravnati. Povijest
daje u individualistički usmjerenim svojim epohama tome dovoljan
dokaz. S druge strane ne može međutim dosljedno nastojanje oko jed­
nakosti trpjeti inače moguće i dopuštene individualne slobode i slobo­
štine preko određene neke uže mjere, izvan koje bi sloboda mogla ni­
štiti jednakost. Tako stavlja bezuvjetnom nuždom sloboda jednakosti,
jednakost slobodi ograde. Bez tih ograda nema i ne može biti ljud­
skoga životna poretka. Ostvarenje slobode stoji u slučaju dominantna
položaja ideje jednakosti pod skroz drugim uvjetima negoli je to ondje,
gdje je ona sama izdignuta do vodstva i putokaza kulturnopovijesna do­
gađanja. Isto vrijedi i obrnuto za ostvarenje jednakosti. Značenje se
tih ideja i mogućnost njihova ostvarenja mijenja nužno prema me­
đusobnu njihovu odnosu u konkretnome slučaju. To je uostalom i ra­
zumljivo, dok se ove nejednake mogućnosti uzbiljavaju na temelju raz­
ličite strukture njihove podgradnje. Stoga i ne može biti drukčije, nego
da cijena tih ideja, koje se svaka sa svoje strane pojavljuju kao neko
najviše dobro, mora jednako u različitim prilikama međusobna njihova
17
65
1...,7,8,9,10,11,12,13,14,15,16 18,19,20,21,22,23,24,25,26,27,...47