tako samo sa tla slobode dade razumjeti stalno ono neko međusobno
prilagođivanje i usklađivanje ličnoga namjerenja, na kojega se osnovu
zajednica jedino i održava, pa i pored sve neizbježne izmjene njezinih
članova u slijedu pokoljenja. Tako pak s time u skladu i ,počiva sva­
koj bistveno istinskoj, zbiljskoj zajednici svojstvena osebujna pove­
zanost lica na primjerenoj tome njihovoj suodređenosti, koordinaciji,
što znači, da se kolektivitetu nasuprot zajednica pokreće uznastoja-
njem u jednačenju, ne po odnosu nadređenosti i podređenosti njezinih
članova. Ta se suodređenost ukazuje u svojoj značajnosti i znatnosti i
time, što bogaćenje, jačanje, uzdizanje zajednice nastaje i ustraje samo-
potvrdom, samoosvješćivanjem, osamostaljivanjem, samoprodubljiva-
njem lica i što usrdnijim razvićem osebne mu bistvenosti, a nikako bilo
kakvim ograđivanjem opstojanja ili krnjenjem ličnog bitka. Ujedno se
tako i bez obzira na izravan lični dodir, interpersonalan postavak, i mimo
svega pritiska ili primoravanja, kojim bi lice došlo u položaj, gdje se tako
mora pokoriti, da bi zastranilo i nijekalo bistvenost vlastita bića, na­
daj e primjereno istaknutome stvarnom stanju naprosto na osnovu dane
konvergencije čuvstvenih impulza i voljnih intencija svojevoljna duhov­
na suradnja, spontana kooperacija, kojoj zahvaljujući može zajednica
svojstvenu joj osebnu vrijednosnu, svršnu i smislenu sadržinu nasporiti
u okviru naročita njezina određenja i poziva do žive utjecajne izra-
zitosti.
Ako je tako s pravom, istinskom zajednicom suostvarena uza­
jamnost njezinih članova i tome primjerena svojevrsna veza među
njima, pojavljuju se s druge strane ipak i družbeni sklopovi, socijalni
sastavi, s obzirom na koje se hoće makar i silom postići povezanost,
koja bi po bilo kako već pretpostavljenoj ili smišljenoj javnoj potrebi
imala, dašto, vrijediti za uzajmičnu obvezanost, za kakvu nema međutim
stvarne mogućnosti da se traži ni zbiljske osnove da se takva ostvari.
Zajednica počiva međutim kao takva na skroz unutrašnjoj, istinski
usrdnoj povezanosti i neusiljenu savezništvu, pa se tako da jedino na
osnovu lične svjesnosti znati, da li u danome nekom slučaju živi doista
prava uzajamnost, opstoji istinska solidarnost, iskrsava bistveno za­
jedništvo. Samo lice, ikoje suostvaruje stvarnu unutrašnju vezu i po­
vezanost zajednice te tu i takvu sponu prema tome uistinu doživljava,
može da bude svjesno istinskoj opstojnosti prava zajedništva. No ko­
liko zajedništvo uvjetuju vrednote, mogu se tvorbe, koje im trebaju
odgovarati, ispitati pogledom na zbiljnost bistvene im primjerenosti sa­
mo, kako je razumljivo, iz unutrašnjeg sastava zajednice, kakva je u
pitanju. Tako je pak u tome smislu u zajednicu vezano i njoj obveza-
no lice jedini čuvar duhovnih objektivacija, to više, što će se izvan
takve obvezanosti jedva moći ostvariti puna mogućnost kritičkog uvi­
da i zauzimanje utjecajna stajališta pogledom na zbiljnost i ispravnost
ili pak prividnost područja vrednota, na kojih se osnovu povezuje za­
jednica u razmjernoj jednodušnosti. No zbog upravo te se okolnosti
hoće još i tamo sačuvati privid zajedništva, gdje se mjesto pravih vri­
jednosti i zbiljskih dobara podmeću s izvjesnih razloga utjecajne u
htjetu smjeru fikcije, podržavaju kumiri te predočuju i promiču pri­
vidna dobra, kojih lažnost treba međutim prikriti za ljubav određenih
72
24
1...,14,15,16,17,18,19,20,21,22,23 25,26,27,28,29,30,31,32,33,34,...47