stva, tako se međutim i pogledom na međudržavne organizacije, onak
ve, kakve se izdaju za zastupnike neke narodne zajednice, a ne tek
njezine vlade, nadaje bez sumnje umjesno pitanje, koliko među čla
novima takva skupa vlada istinski odnos koordinacije, suodređenosti
i koliko je među njima moguća kooperacija, suradnja, uz zbiljsku so
lidarnost, nepatvorenu, pravu uzajamnost. Moglo bi se štaviše još i
žešće pitati, koliko li među suverenim državama, koje su s obzirom na
oblikovanost društva i kulture građene i razvijane prema različitim osno
vama i idejnim postavcima i kojih vlasti pri tome ne odustaju od pot
pune i neokrnjene državne suverenosti ni od primjene svih sredstava
moći i sile, može uopće opstojati nešto bolje od prividne zajednice.
Tako će postavljeno pitanje biti to opravdanije, što se družbeni život
ne odvija nipošto bez unutrašnje napetosti, pa ni u skroz jednako vri
jednom prostoru, u nekoj svuda i u svim smjerovima jednako ugođenoj
zazbiljnosnoj razini. Život taj titra stalno između čina i pričina, iz
među istinite stvarnosti i patvorine, između bitka i privida.
76
28