Page 37 - Pavao Vuk-Pavlović: O značenju povijesnih smjeranja

S ovoga stajališta promatranja pada i naročita svjetlost na zna­
čenje povijesne predaje. Ako ona naime u smislu kosmičke usidreno-
sti univerzalno shvaćena povijesna zbivanja može da bude žarištem
povjesnosti nužnim joj pritjecanjem sadržaja minule stvarnosti i po­
buda s druge obale života, onda prošlim i talko neposrednom opažanju
nedostupnim, no nesamo objektivno, stvarno iskrslim, nego i subjek­
tivno, duševno doživjelim događajima nema bezuvjetna jednoznačna
predodređenja ni već u samoj onoj prošlosti i s njome dana odlučna ko­
načna pravila s obzirom na preobražaj njihov i prebačaj u područje du­
hovnosti, kako je to bezuvjetno potrebno punom oživotvorenju dje-
lovne predaje, jer se »bivše« ne da doživjeti niti se doživljava onako,
kako se je dana mu sadržina proživjela, dok je bila aktualna »sadaš­
nja«. Tako i jest pomenuti preobražaj redovno i stalno stvar čovjeka,
koji živ živi u svojoj sadašnjosti. Ta pak okolnost objašnjava plastič­
nost i neku preobražljivost same predaje, bez kojega bi svojstva mo­
rala biti jednaka okamini lišenoj istinskih činilaca povjesnosti. Jedna­
ko biva time razumljivim, da nesamo oprečne između sebe poruke
prošlosti, nego i slične, pa i istovrsne mogu oživljavati različite pre­
daje, na kojih se temelju dižu u život različititi povjesnošću obilježeni
svjetovi raznih socijalnih skupina ustrajalih slijedom i izmjenom po­
koljenja.
Dostupnost predaje užim ili širim, povremenim ili i trajnijim,
neznatnijim ili bitnijim, željenim i prihvatljivim ili osjetljivim, od­
bojnim i nepodnošljivim lakše ili teže ostvarljivim promjenama krije
u sebi zamašne posljedice. Ta naime okolnost dopušta nesamo poželj­
ne nego i do krajnosti nepoželjne utjecaje na predaju, i to utjecaje,
koji ne izniču samo milom, nego često i prečesto silom, pa i nesmilje­
nom, kako povijesno događanje s potpunom jasnoćom uči. Tako pre­
daja kao duševno-duhovna stvarnost nije nedodirljiva, a ta činjenica
može biti pa i jest sudbonosna kako po život pojedinca tako i po opsta­
nak uže ili šire ljudske zajednice.
Kako djelatnosti ljudske, koliko i bile družbeno, socijalno zna­
čajne, nijesu sve jednako znatne ni zamašne s obzirom na svoju utje-
cajnost i svoje ustrajanje, pa nejednako prodiru do mogućeg dodira
sa životnim smjeranjima budućega pokoljenja, tako, prirodno, nemaju
ni sve socijalne skupine jednaka udjela na povjesnosti. Razumije se,
da će to stajati navlastito do obuhvatnosti i zahvatnosti predaje, do
bitnosti njezine sadržine po stvaralačko ispunjenje života pokoljenja
i pobudne snage, kojom ga usmjerava prema ostvarivanju, oživljavanju
i požrtvovnom održavanju njegova svijeta, koji nije samo svijet ve-
getativno-animalnoga vitaliteta, nego više još svijet kulture i duha.
Traži li se tako socijalna skupina, koja bi ,se pogledom na zna­
čenje njezine predaje i bistvenu povezanost s njom smjela smatrati is­
taknuto povjesnotvornom i po tragovima, što ih utiskuje u vrijeme,
napose povjesnošću ožarenom i time povijesno značajnom, moći će se
prema epohalno aktualnoj društvenoj svijesti, kakva je živa i u sadaš­
njosti, naznačiti sudbinska zajednica, koja svijet svoje ljubavi i brige,
svojih težnja i nastojanja, svoga nadanja i ponosa naziva domovinom,
kojoj hoće da služi, da je održava i da jo j sigura budućnost kao narod.
37 85