na to pridržavaju bezuvjetne tolerancije, da gaje stalnu međupredajnu
snošljivost. Nespojivo je s istinskim i pravim značenjem povijesne pre­
daje i nedopustivo, da humanistički i humani nacionalizam zastrani u
šovinistički i nasilnički nacizam.
Ako predaja dinamičnošću određenih svojih smjernica vodi u
pučanstvu do sukoba, onda opreke, koje su sukobljavanju povod, iza­
zivaju sve žešće fanatiziranje i napadača i napadnutoga, i gonitelja i
gonjenoga, a kobnost takva stanja ne valja vidjeti samo u latentnom
nemiru, koji ga prati, već više još u mogućnosti pojave masovne psi­
hoze, koja otežava a može da i ništi ćudoredne odnose, na ikojima poči­
va socijalna organizacija naroda. To pak napose zato, što fanatičnost u
pomenutu pravcu naznačuje neprirodno samoograđivanje čovjeka na
određeno upravljena namjeravanja i zasebna htijenja, koja ga otuđuju
od smjeranja, što se u odnosu prema nekako samookovanoj njegovoj
voljnosti očituje kao opće čovječno. A ipak duhovna građa, koja pre­
dajom očitovana uzasebljuje narodni život i njegovu kulturu, ne ništi,
dok je predaja živa i slobodna, vezu s općenito ljudski upravljenim
funkcijama, po kojima ona građa prima na posljetku svoju hranu.
Upravo se u napetosti između konkretnih osobitosti i općenitih
kulturnih mogućnosti, koje naznačuju životvornu vezu zasebne pre­
daje s opće ljudskim njezinim izvorima, nadaje i pokretnost i preo-
bražljivost povijesne predaje. Stoga su u tome pravcu bezuvjetno nužni
i neizbježni slobodni stvaralački napori u službi povijesne odnosno na­
rodne predaje, ne će li se žive i pokretne njezine sile usmjeravateljice
skupne svijesti i uskršavateljice povjesnosti prepustiti bilo kako na-
došlu udesu da se Ukrute u sam pust, mrtav predmet posredovana
znanja.
Kako je predaja iskon i preduvjet povjesnosti čovjeku sudbin­
skoga događanja, tako jo j je sadržina i sama nesamo podvrgnuta pro­
mjenama i izmjenama neizbježnima u protoku povijesnoga vremena,
već su jo j one bezuvjetno nužne, kako bi ostala trajno svježa i povi­
jesno djelovna. N ije međutim svejedno ni kolike ni kakve su takve
promjene ni gdje su im uzroci i izvori ni kakve su namjere i prave
svrhe mogućim izmjenama ni odakle potječu. Kako naime povijest iz­
građuju razne sudbinske zajednice, napose mnogi i između sebe raz­
ličiti narodi, kojih neki različiti članovi ili pripadnici žive i u tijesnu
dodiru, tako se i život usmjerava povijesno prema različitim i različito
djelovnim predajama, koje i ne moraju biti međusobno prilagodljive.
Pored toga mogu i u samoj nekoj zajednici živjeti skroz nejednaka
smjeranja pogledom na opseg, način i sadržaj mijene u okviru predaje
kao i iskrsnuti oprečna htijenja s obzirom na to, hoće li se predaja bilo
dijelom bilo čitava održati možda nepromijenjena i kruta.
Čovjek međutim nije, općenito uzevši, samo stvaralac, nego njime
znadu jednako ovladati razaralačke snage, i kako mu je volja za moću
i nadmoću neiskorjenjiva, unosi on u tok života borbu za određenu
predaju ili protiv nje te čini, da povijest biva sukobom svjetova pu­
tem predaje oživotvorenih. I sukob taj može biti povijesno značajan
88
40
1...,30,31,32,33,34,35,36,37,38,39 41,42,43,44,45,46,47