kolektivnih ciljeva, koji se pod svaku cijenu žele postići. Gdje se to me­
đutim s bilo kakvim već uspjehom dešava, izvrće se zajednica u svoj pri­
vid, u nazovizajednicu.
Koliko iznijeta okolnost vodi u stvari do stanja, gdje se poni­
štava sloboda ortonomna ličnog određenja i tome primjerena djelo­
vanja s obzirom na vrednote i njihovo ostvarivanje, može kao jedno iz­
među najznačajnijih oznaka prividne zajednice vrijediti paradoksno
u neku ruku svojstvo, kojim očituje suradnju bez prave uzajamnosti,
tek izvanjsku neku vezanost djelovanja bez istinske primjerene svije­
sti suodgovornosti. Tako će se takvo nazovizajedništvo graditi upravo
na nekoj nekako prividnoj suradnji lišenoj istinskog voljnog pristanka,
suradnji međutim, koja bez obzira na duševni neprihvat i nenazočnost
prave uzajamnosti onih, kojih se tiče, može nositi potpuno zbiljske i
više još nemalo znatne pa i teške posijetke.
Postižu li se tako htjeti ciljevi tek prividno zajedničnim, a uisti­
nu izvanjskom ogledu odnosno javnosti dobro zasjenjenim, pomnjivo
prikrivenim i stvarno iznuđenim, prisilnom uporednošću uspostavlje­
nim djelovanjem, tad iskazuje takva mogućnost, da nasuprot opstoja-
nju i održanju takve neke zajednice stoji moć kolektivna sastava, koji
se može služiti njezinim snagama i dobrima ugrađenima u njezinu te­
melju, kako bi unaprijedio vlastite svoje kolektivne, a zajednici kao tak­
voj strane ciljeve prirodnog opstanka i svrhe moći i nadmoći. I biva
tako očitim, da dvojstveno određenje čovjeka pogledom na udružiji-
vost njegova bića kao individuuma s jedne i kao lica s druge strane
ne mora bezuvjetno uroditi bistvenim skladom. Doista i družbeni sa­
stav, što se da iskazati nazovizajednicom, nastaje u povodu stalne utak­
mice između kolektivna ustroja građena na ljudskome svojstvu da biće
bude tjelesno-duševna jedinka, individuum, i zajednice, u kojoj se čo­
vjek zna naći kao duševno-duhovno lice, persona. Tako i iskrsava pri­
vidno zajedništvo u povodu sudara između isnaga kolektiviteta, koji se
gradi na odnosima podređenosti te je po njima i djelovan, i onoga
družbenog sastava, koji je živ u suodređenosti svojih članova; iskrsava
u povodu borbe o prevlast čovjeka sile i moći, koji naginje većma vred­
notama opstanka i čovjeka predanosti i požrtvovnosti skrenuta pretež­
nije ostvarenju bistvenih, svojevrsno ljudskih vrednota.
Gdje je ravnoteža između istaknutih mogućnosti udružbe u
okviru cjelokupnoga družbenoga djelovanja poremećena, kad se tu
opstanak i bistvo nekako sukobljuju i kao da si protivuriječe, pa u
povodu takva poremećenja pojedinim individualitetima ili razvitijim
kolektivnim tijelima, što teže za širenjem vlasti ili jačanjem moći, us­
pije da zajednicu, koliko naznačuje duhovno neko jedinstvo lica te
bi se takva natjecala u životnoj djelovnosti i povijesnoj utjecajnosti,
bilo kako već upokore, otuđe svojevrsnim njezinim svrhama i pod­
vrgnu svojim ciljevima, tamo se može desiti bitna promjena zajed­
nice u samome njezinu biću i mijena ikako njezina životnog stanja
tako i njezina položaja i značenja u okviru svijeta, kojemu bistveno
pripada i kojemu nastojanjima svojih lica i stvaralaštvom svojih lič­
nosti zna biti zadužena. Stezanjem međutim slobodna očitovanja du­
hovnosti, koja povezuje, i smisla, koji nadahnjuje i opravdava zajed­
25
73
1...,15,16,17,18,19,20,21,22,23,24 26,27,28,29,30,31,32,33,34,35,...47