Page 28 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

190 V u k-P avlović, P., M isli i b ilješke, P rilozi 8 (1—2), str. 163— 202, (1983)
35.
Nema sumnje da je težnja koja vodi čovječje biće do samo-
Gstvarenja prirodna, što znači do samooblikovanj a prema svo­
jevrsnim i čovječjem biću primjerenim i po n j’ značajnim oso­
bitostima i svojstvenostima, To isto može se kazati i tako da
je težnja čovjekova za očoVječenjem u stvari prirodna težnja
i gdje bi ona nedostajala, bilo bi to pogledom na čovjeka nepri­
rodno, ne bi odgovaralo njegovoj ljudskoj prirodi, pa bi se i
moglo razmisliti, da li bi se takvo u stvari km je biće još i smje­
lo nazivati »čovjekom«, kolikogod i hodao na dvije noge te se
služio s dvjema rukama. Samoostvarenje prema specifičnom
»pozivu«, »ličnom pozvanju«. Ali možda očovječenje čovjekovo
ima i općenitu neku određenu osnovu. Da se ona nađe, neće
biti krivo (bezrazložno) saslušati u tome pravcu pučko (mišlje­
nje) shvaćanje. Upravo se s toga izvora znade čuti uzvik »to
je nečovječno«, i još oštrije »to nije čovjek«!
Na temelju čega pučko shvaćanje oduzima nekome dosto­
janstvo »ljudskosti«? Prema kakvu općem mjerilu? Takav sud
znači ocjenu, to je vrijednosni (ne egzistencijalni) sud, a svo­
jevrsno je područje, u kojega se okviru »vrijednost« izriče po­
dručje etosa. Prosuđuje se tu biće doduše razumno (animal ra-
tionale), ali ne pogledom na razum sam; taj još ne čini prema
tom shvaćanju neko biće čovjekom, već naznačuje samo »mo­
gućnost« takva bića. Tek upotreba razuma odlučuje o »čo­
vještvu« čovjeka, a ta upotreba može biti različna. Pa i onda
će biti različna ako se upotreba i vrši u odnosu prema etosu
kao mjerilu: a) vanetično (»onkraj«), b) neetično, c) protivu-
etično.
36.
čov ječji život je život prema odgovornosti. Samo čovjek Jia
za odgovornost, i to ga razlikuje od životinje. Prema odgovor­
nosti može da odredi svoj život kao socijalni suibjekat (teorij­
ski uzevši) na četiri načina (koji se u praksi mogu ispreplitati).
1. čovjekoliiki — neodgovorni život ili bez odgovornosti
(ubojstvo, rat)
2. Očovječeni — legalitet (toliko da ga zakon kazneno ne
zahvati)
3. čovječni — moralitet — da ga po javnom mnijenju (i
prema običaju i običajnom pravu) ne snađe prijekor
(živjeti za svoju i event. tuđu sreću najbližih)
4. čovjek — etos — živjeti za sreću drugih — svetost
Teorijska odluka i određenje prema faktu (nepobitnoj či­
njenici) s m r t i . Odnos prema smrti kao kriterij za svjesno
moralno, odnosno etičko određenje (nalaz principa, etičkih na­
čela).