Page 30 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

192 V u k-P avlović, P., M isli i bilješk e, Prilozi 8 (1—2), str. 163—202, (1983)
SMRT I ČOVJEKOVANJE
40.
Posljednja je riječ života smrt, najtvrđa, neumoljiva, bez­
uvjetna, neopoziva, ništeći je neponištiva. I riječ je, koju onaj
ne čuje, koga se upravo tiče! Ona je prvo događanje, koje čo­
vjeka pogađa, a da za nj ne zna niti može znati. Za nj nema
doživljaja, pa za njeno bistvo nema ni znanja ni spoznaje.
Tijelo se raspada, a svijest (!) se gubi. A sa svijesti i jastvo,
ono do čega je živ čovjek naročito mnogo držao. Međutim, ni
jastva više nema, jer nema ni doživljavanja, kojemu jastvo
biva popratnom pojavom.
41.
Smrt kao lječitelj svib rana, kao ozdravitelj od svili bolesti,
kao vrhovni liječnik i izbavitelj od fizičkog i moralnog (?)
jada. To sa stajališta koje onaj koji nadživljuje zauzima nasu­
prot umirućega (ako je ovostrano stajalište).
Onima koji nadživljuju zadaje bol, ako oni koji nadživljuju,
rastanak doživljavaju kao gubitak. On može, ali onima koji
nadživljuju, pod izvjesnim okolnostima donijeti olakšanje, pače
izbavljenje. Ovakvo stajalište, s kojeg se ocjenjuje smrt, sasvim
je, dakle, relativno 1 ne donosi ništa bitno (■'Wesensgemasses).
42.
Smrti kao »momentu« odgovara u životu zapravo samo
» žrtva«. Ako ti je suđeno umrijeti, potvrdit ćeš tu suđenost ži­
votno u stvari po analogiji smisloVito samo požrtvovnošću. Po-
žrtvovnost u svemu, na svim vrijednosnim područjima, napo­
se pak odgovornošću koja si »uzima« slobodu! I kad ti je svje­
sno, da je neizbježno posljednja riječ života smrt, nećeš znati
za strah, ispred prave svoje »slobode«. U onom, u čemu znaš i
osjećaš da si odgovoran, uzet ćeš si slobodu za djelovanje u
tome smjeru (odgovornosti), unatoč svoj ljubavi prema životu!
43.
(Smrt i čovjekovanje)
Smrt može biti blaga i draga kao ljubav, a ljubav zna biti
(gdjekad) neumoljiva, bešćutna, i bezduišna, i kruta kao smrt.