Page 36 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

198 V u k-P avlović, P., M isli i b ilješk e, Prilozi 8 (1—2 ), str. 163— 202, (1983)
53.
Za etiku
Ne možeš biti ničiji, ako nijesi svoj!
Ljubav — sposobnost ljubavi
Ono što čovjeka čini pravim čovjekom, nije razum. Kao ani-
mai mtionale, on je još u »animalnome«, »čovjek« je u pravom
smislu po svojoj »sposobnosti ljubavi«: ta ga čini neani-
malnim bićem! Sposobnost ljubavi daje biću pečat »ljudskog
biča«, a samo kao mjerilo ljubavi treba razumjeti čovjekovu
duhovnost (razum, razbor, spoznaju, »doživljaj evidentnosti«!).
Visina produhovljenosti ljubavi, odnosno sposobnost ljubavi u
smislu duhovne visine, odlučna je u antropološkom određenju:
bez ljubavi (Lieblosigheit) — seksualna ljuibav, odnosno seksu­
alnost (očovječen seks) — čovječna »erotizirana« seksualnost
— ljubav prema čovjeku (Menschenliebe), sveta, žarka, »vje­
čna« — ljubav, »smrću posvećena« ljubav.
54.
Za etiku
Moguća su četiri emocionalna stava prema svijetu i ži­
vome:
a) ravnodušnost, b) ljubav, c) mržnja, d) pravednost
ad a) Ravnodušan (kao amoralan) pušta svijet da ide ili
stoji 1) onakav kakav jest ili se daje, ili 2) odnosi se razarajući
prema njemu bez suosjećanja i bez obzira na tuđu patnju. —
Tip čovjeka: »čovjekoliki«.
ad b) »čovječni« vjeruje u beskrajno djelovanje svakog
čina i ravna svoj život prema konsekvencama tog vjerovanja
(ovaj »minimum« kao pretpostavka da se moralnome dade
smisao).
ad c) »Nemoralan«, onaj koji nanosi patnju, razara (ta­
kođer pripada »čovjekolikome«).
ad d) »Očovječeni« — ipak na neki način »zaslijepljen« —
prema »pravednosti«.
ad a) i c ): čovjekoliki.
ad b) čovječni i čovjek,
ad d) Očovječeni.
? ? ?
55.
Apologija hedonizma!
Svako dobro koje se odbacuje može da se otklanja ili da ga
se odriče uvjetno ili bezuvjetno. Uvjetno — ako bi nastojanje
oko ostvarenja dobra zastranilo i bilo zašlo u svom rezultatu