198
V u k-P avlović, P., M isli i b ilješk e, Prilozi 8 (1—2 ), str. 163— 202, (1983)
53.
Za etiku
Ne možeš biti ničiji, ako nijesi svoj!
Ljubav
—
sposobnost ljubavi
Ono što čovjeka čini pravim čovjekom, nije razum. Kao ani-
mai mtionale, on je još u »animalnome«, »čovjek« je u pravom
smislu po svojoj »sposobnosti ljubavi«: ta ga čini neani-
malnim bićem! Sposobnost ljubavi daje biću pečat »ljudskog
biča«, a samo kao
mjerilo ljubavi
treba razumjeti čovjekovu
duhovnost (razum, razbor, spoznaju, »doživljaj evidentnosti«!).
Visina produhovljenosti ljubavi, odnosno sposobnost ljubavi u
smislu duhovne visine, odlučna je u antropološkom određenju:
bez ljubavi (Lieblosigheit) — seksualna ljuibav, odnosno seksu
alnost
(očovječen
seks) — čovječna »erotizirana« seksualnost
— ljubav prema čovjeku (Menschenliebe), sveta, žarka, »vje
čna« — ljubav, »smrću posvećena« ljubav.
54.
Za etiku
Moguća su četiri emocionalna stava prema svijetu i ži
vome:
a) ravnodušnost, b) ljubav, c) mržnja, d) pravednost
ad a) Ravnodušan (kao amoralan) pušta svijet da ide ili
stoji 1) onakav kakav jest ili se daje, ili 2) odnosi se razarajući
prema njemu bez suosjećanja i bez obzira na tuđu patnju. —
Tip čovjeka: »čovjekoliki«.
ad b) »čovječni« vjeruje u beskrajno djelovanje svakog
čina i ravna svoj život prema konsekvencama tog vjerovanja
(ovaj »minimum« kao pretpostavka da se moralnome dade
smisao).
ad c) »Nemoralan«, onaj koji nanosi patnju, razara (ta
kođer pripada »čovjekolikome«).
ad d) »Očovječeni« — ipak na neki način »zaslijepljen« —
prema »pravednosti«.
ad a) i c ): čovjekoliki.
ad b) čovječni i čovjek,
ad d) Očovječeni.
? ? ?
55.
Apologija hedonizma!
Svako dobro koje se odbacuje može da se otklanja ili da ga
se odriče uvjetno ili bezuvjetno. Uvjetno — ako bi nastojanje
oko ostvarenja dobra zastranilo i bilo zašlo u svom rezultatu