Vulc-Pavlović, P., M isli i bilješk e, Prilozi 8 (1
—
2 ), str. 163
—
202, (1983)
183
20
.
Autoritet (zakon) filosofije je samo sam filosofički um, um
koji filosofira. Zato ne može biti jedna filosofija nasuprot svim
dragima
philosophia perennis.
Svaka je filosofija, koliko je to
doista, u
philosophia perennis.
A isto je tako filosofija koja
hoće da bude dogma, svaka
philosophia militans,
u stvari
ne
gacija
filosofije, suprotnost filosofsikome duhu.
Filosolija nema i ne može i ne smije imati ili priznavati
neki autoritet izvan sebe. Inače se ona uopće ne da
ostvariti.
To me je naučilo mojih 80 godina i 65 godina filosofiranja.
21
.
Nikad se filosofija ne izdaje za objavu: pravi filosof je
iznosi kao
poziv
(zov) ili
preporuku.
POZIV
22
.
Kriterij pravog
poziva:
oduševljenje, koje nije »osjećaj«,
već istinska volja za posljedicama, volja da se podnese sve, ali
doista sve, što je potrebno ili neizbježivo za provedbu stvara
lačkog impulsa, društveno — volja za
poštenom
borbom — po
štenom u smislu borbe koja nije egocentrična već fcreocentrićna
— :
konačno, dakle, kriterij poziva: žrtva
—
dobra volja
—
ra
dost
—
odvažnost!
Odanost ideji koja čini smisao »poziva«!
osobni (individualni) poziv — heterocentričan, heteronoman
lični (personalni) poziv — autocentričan, autonoman
Bistvene vrijednosti koje su u odnosu na ličnost — umjet
nik, svetac, prorok, filosof, učenjaik.
*
Ne gledaj kakvi su drugi, nego gledaj kakav si
Ti.
Tvoje
djelovanje treba biti određeno prema povratnom učinku na
tebe samoga, prema normi koju u sebi nosliš, prema normi koja
utiskuje žig tvojem pozivu, koja vlada tvojim pozivom.
(Ne čini dobro zbog drugih, već zbog
sebe samoga,
da ne
budeš niži od svoje norme, svog poziva.)
Poziv znači službu. Može biti i služba na pozivu (tvog bliž
njeg) tvog sučovjeka! Odluči — da li si
normirao
(!) svoj poziv