Page 14 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

176 V u k-P avlović, P., M isli i b ilješk e, Prilozi 8 (1—2 ), str. 163—202, (1983)
samo s gledišta slobode dopire do svijesti!). Jer koliko je volja
determinirana, odnosno nije se još determinirala za slobodu,
nije u čovjeku došlo do tog posebnog slučaja — da se on
sam determiniran — prebacuje u slučaj indetermlnaci/j e (slo­
boda) u ljudskoj svijesti (Wollen — htijenje) (Volja i htije­
nje! Samo čovjek ima »htijenje«, a životinja je podvrgnuta
»volji«.) (»podvrgnutost = determiniranost) — koliko dakle
je volja determinirana, ona je upravo u smislu principa indi­
viduacije (na temelju n jega!) i na nj vezana, što više od njega
i po njemu određena za determinaciju, za vezanost. Samo po
zaista nutarnjoj paradoksiji principa individuacije po kojoj se
on u svojim konsekvencijama sam preko sebe prebacuje, upra­
vo »samoubilački« se postavlja, samo u toj paradoksiji iskr-
savanje »slobode«, svijesti slobode — ako nisu neki »slučajevi«,
»varka«, prijevami privid — samo po tome je »sloboda« ra­
zumljiva kao »istinski dana«, kao »datost«, kao istinska stal­
nost (wahrer Bestand).
Opet: Sloboda
Tko je slobodan, odnosno čija volja — [ili lice? (Person?)]
— je slobodna?
Ne mora biti da je »volja« općenito uzevši ili slobodna ili
neslobodna — nego može biti da samo osobiti ljudi kao »osobe«,
a i oni samo u osobitim situacijama mogu se nazivati »slo­
bodnima«. Možda je uopće samo istinski čovjek — stvaralac
slobodan, a da prosjek poput čovjekoiikog dvonošca nikad ne
stigne do »slobode«; tako bi bili zaista slobodni sveci, umjet­
nici, duhovni stvaraoci, odnosno toliko koliko su doista sveti,
umjetnici itd., dakle u njima specifičnim činovima, gdje se
oni baš kao »slobodni« realiziraju, dakle u njihovoj njima od­
govarajućoj slobodi.
9.
žrtva kao najviše dobro (!)
Volja i radost za žrtvu (Opferwllligkeit-und-freudigkeit)
kao put spasu!
Vjera = povjerenje
(Povjerenje = pristajanje uz ono, u što imam povjerenje!)
Angelus Silesius:
Nijedna smrt nije ljepša nego ona koja donosi život, nijedan
život plemenitiji nego onaj koji iskače iz smrti.
(Oherubinischer Wandersmasnn, IV, 103)