178
V u k-P avlović, P., M isli i b ilješke, P rilozi 8 (1—2 ), str. 163—202, (1983)
vot! Tako dolazimo — na čudnovat način — na stavak vjero­
vanja koji tvori završni stavak kršćanskog Creda! (Vjerujem
život vječni. Amen.)
Naravno, kako može čovjek bez tog
vjerovanja život kao smisao života htjeti i nastojati ga ostva­
riti!
12
.
1. Nije pitanje do čega stoji
sreća
života, nego do čega sto­
ji
smisao života.
2. Jer tzv. »sreća« stoji do ostvarivanja
smisla svoga
ži­
vota.
3. Ne može se pitati,
da
11 život (opstanak, egzistencija)
ima
smisla ili ga nema, nego
4. Kako
d a t i smisao
životu, kako
o s t v a r i t i
smisao
života (
Ostvarenje
vrijednosti)
5. što je »smisao«?
a) »Smisao« života je ono što
opravdava
život, što život
čini takvim da se može smatrati razložnim, da može
»opstati« pred postavcima i prohtjevima čovječega
uma.
b) »Smisao« u
vrijednosnom
odnosu!
6. Smisao života u ostvarivanju »
samopostavIjene svrhe«
tj. poziva! (ne zvanja)
7. O pozivu
13.
Zadnja riječ života.
— Zadnja riječ je: smrt.
Ako smo si i postavili pitanja: bistvo i smisao pozvanja i
poziva, spoznaja (što spoznavati), djelovanje (bistvo pozivnog
određenja), mjerilo, bezuvjetno u životu, povijesni položaj (i
kulturna obveza prema zajednici), to postaje najednom sve bez
svrhe — jer je posljednja riječ: smrt. A odgovor duše na ovu
bezsvrhovitost nije skepsa, nije fatalizam, nije nihilizam, nije
rezignacija, nego: očajanje.
Ali uviđaj očajanja je već i osnova za nadvladavanje prvog
uviđaja koji vodi k očajanju: jer nasuprot njemu je smrt iz­
bavljenje od očajanja samoga. I tu se bistri pogled, i otvara se
novi uviđaj, treći uviđaj. Je li smrt ništa, ili je više ili manje
nego ništa?
Smrt nije samo biti mrtav.
1...,6,7,8,9,10,11,12,13,14,15 17,18,19,20,21,22,23,24,25,26,...40