V uk-P avlović, P., M isli i b ilješke, Prilozi 8 (1—2 ), str. 163— 202, (1983)
171
nosno moral). Najviše nije postati bog, a nije ni postati sličan
bogu (Platon) (divinatio), nego priznavati boga kao mjeru i
mjerilo, kao cilj i svrhu i prema tome
živjeti!
(Theoklina eti
ka) upravijenost prema Bogu priznato ljudskoga. Najviše je »u
gledanju Boga (doživljavajući i život oblikujući) boraviti« (u
svim djelima i postavcima života živjeti upravljeno prema Bo
gu) — bogosmjerstvo, bogosmjerstvenost, bogosmjemost. Mi ne
možemo postati bog ili se pobožanstveniti, ali ipak u gledanju
Boga boraviti, to postati što Bog — prema našem gledanju
odnosno vjerovanju — od nas kao duševno-duhovnih bića hoće
načiniti. Mi možemo djelovati ako trajno ostajemo usredoto
čeni na Boga i snagom vjerovanja postavljajući se na stajalište
Božje (pa bilo i fiktivno?) postavljati na nas same nama
naj
viši željeni etički zahtjev kao onaj koji Bog hoće
i njemu kao
našem
pozivu
ponizno, dosljedno, junački, pripravno na žrtvu
i sklono žrtvi prijazna bića udovoljavati!
4.
Bog kao mjerilo bez mjere. Put k njemu:
1. Bog kao riječ a) gola riječ, b) smisao, vrednota, riječ
puna značenja
2. Bog kao predodžba a) magički, b) simbolički
3. Bog kao ideal (personifikacija, inkarnacija)
4. Bog kao pojam (kategorija, granični pojami si.)
5. Bog kao ideja a) kao dobro (sadržaj), b) kao mjera i
mjerilo (forma)
6. Bog kao doživljaj (u doživljaju dostojanstva i ništavo-
sti čovjeka; kao prolazno realiziranje mjerila u teškom
samotnom hodu k uvijek čistijoj nesebičnosti i poni
znosti
Bog kao a) najviše dobro: put k njemu vježbanjem u
od
ricanju
Bog kao b) mjerilo bez mjere: put k njemu kao k prema
nesm iljenom
* zahtjevu i ćudoredno-duhovnoj nužnosti
[Bog kao tvrdo, nesmiljeno, bezuvjetno,
b e s k o m p r o
m i s n o ! ]
Po unutarnjoj borbi, po odricanju vodi
težak
i op
terećujući put k njemu. Kao
najviše
dobro Bog
nije dobar
(pre
dobar, tibergut), jer on je mjerilo dobroga. Kao
najviše
mjerilo
* Točkice označuju nečitljiva mjesta u rukopisu.