Page 12 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

174 V u k -P avlović, P., M isli i bilješk e, P rilozi 8 (1—2 ), str. 163—202, (1983)
7.
Sloboda i nužnost:
Volja kao »biološka« nipošto nije slobodna, »životinjska«
volja je determinirana, dakle i ljudska koliko je »životinjska«.
Specifično ljudsko treba među ostalim upravo u tome tražiti
da je volja — kao specifično ljudska — d e t e r m i n i r a n a (!)
za s l o b o d u , što znači: princip individuacije determinira
(odnosno »sili«, i to »nužno«) ljudsku volju — da stvara slo­
bodu, što znači iskupiti (auslosen) slobodu ne zbog sebe, već
zbog lica (Person), tj. ljudskog lica, i time volju — koliko
ne služi »biološki« određenom »individuu« već »teološki« upra­
vljenom »duhovno« određenom licu (Person) — gurnuti u po­
dručje slobode i u tom okviru »pojaviti se« »slobodnim«, uko­
liko volja probija centripetalno usmjeren kauzalni lanac koji
proizlazi iz principa individuacije. Tako »volju« zapravo kao
takvu »u zapravom smislu« ne može se smatrati slobodnom, ali
služeći stvara ona slobodu lica (Person). Ako je dakle volja
koliko je ljudska volja (možda »htijenje«, ne volja, dakle kao
»htijenje«, Wollen) nužno usmjerena na slobodu lica (Person),
još iz toga nipošto ne slijedi da u konkretnom slučaju ova slo­
boda i doista mora biti postignuta. Ona može i izostati, što
znači da ima ljudi koji nikad ne dospiju do slobode.
Determinacija ljudske volje za slobodu ne mora, ali može
izbaviti situaciju slobode (Freiheitssituation auslosen). Sad će
biti ali i dalje moguće da se čovjek u stanju slobode na višem
(duhovnom) stupnju opet determinira (iz slobode!!!) za de­
terminaciju — odnosno da se određuje iz slobode za bezuvjetno
djelovanje, to jest za smisao svoga poziva i za konsekvencije,
što znači za određenu provedbu njegovih zahtjeva oslobođenu
svoje samovolje »uzimanja slobode«.
Jedino po determinaciji iz slobode moguć je proces izba­
vljenja (iskupljenja, Erlosung).
Postani slobodan
Samo po determinaciji iz postignute slobode (na koju prin­
cip individuacije nužno nikoga ne sili) [u smislu duhovne ve­
zanosti] moguće je izbavljenje od posljedica individuacije od­
nosno od nje, ili ono — ako ne tako — uopće nije moguće.
[Individuacija je u svojoj posljedici uništenja onoga što je po­
zvala sama u život tako paradoksna da ona na kraju — kod
čovjeka — vodi do samouništenja (u slobodi »silom«)].
S gledišta principa individuacije pokazuje se (kako je gore
izvedeno) čovjek odnosno ljudska svjesnost (kao nadvladatelj
principa individuacije) kao nužno biće (notwendiges Wesen).
Valja za individuacijom stvara si dakle u čovjeku (ljudskoj
volji) alat kojim će sama biti nadvladana (Wenkzeug seiner
trberwindung).