Page 8 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

170 V u k-P avlović, P., M isli i bilješk e, Prilozi 8 (1— 2 ), str. 163— 202, (1983)
je »zaista« (eigentlich) u supstancijalnoj vrsti i što takvim
može postati, i to postati »u slobodi« — može biti jedina za­
daća -u okviru »problema izbavljenja«. Dakle kratko: izbavlje­
nje zaletom prema »zaistnosti« (»Eigentliohkeit«), prema »isti­
nitosti« (»Wahrlichkeit«). Druge metode nema. Jer ovdje ne
vrijedi privid, već samo bistvo (Wesen), a bistvo je istinitost i
zaistnost, zapravnost, upravnost.
— Ostvarenje ideje čovjeka je jedina metoda izbavljenja.
Ali ideja čovjeka ima svoju mjeru u »Božanskom«! —
»Služiti« (rasti!) u istinitosti.
3.
K etici i nauci o bogu
Dobro Pojam poziva!
Pretpostavka:
Dobro se čini zbog Boga.
[To bi trebalo kao smisao ležati u pogledu da je nešto do­
bro, jer (ili »kad«) to Bog hoće.]
Moje djelovanje treba biti tako formirano da čin zbog
Boga (kao ćudoredno djelo) ne bude ni kod mene ni kod koga
drugoga (bližnjega) ničim spriječen. Još više: moj čin treba
biti tako formiran da kod svakog čovjeka (kod mene i mojeg
bližnjeg) čin zbog Boga (Bogu za ljubav) (po mogućnosti?)
bude promican. Djelujem li tako zbog Boga, veže me to više
obzir na najviše (bezuvjetno) mjerilo mog života; to je ali —
ako ne apsolutno (božansko!), to ipak objektivno fundirano
djelovanje, jer ide uvijek iz bistvenog na bistveno ( p o z i v ! ) ,
a ne na ljudski slučajno (ili pače nedostatno). Takvo je djelo­
vanje sigurno nesebično i unapređuje onoga koji djeluje kao
i sučovjeka, i ne potpada pod prigovor » nesebičnosti« koja škodi
onome koji djeluje (ili bi mogla škoditi), ako bi u nekim kon­
kretnim (okolnostima) slučajevima bila tako shvaćena da do­
bro bližnjega mora ići pred vlastito dobro, što mora dovesti do
protuslovlja,'jer bližnji — općenito gledajući — nije više (mehr)
čovjek (pred Bogom!) nego onaj koji djeluje! (premda vred-
nosna različitost ljudi može postojati, pa može naravno biti i
takav slučaj, specijalan slučaj čina zbog Boga u kojem bez­
uvjetno i bezobzirno nesebično djelovanje specifično /ćudoredno/
formira vlastitu dušu u smislu djelovanja zbog Boga !!!).
Bilo bi dakle (kao pretpostavka) u smislu takvog etičkog
stava zapravo samo dužnosti prema Bogu! (Theokline — bo-
gonamjerna ili theocentrična ili pače theomorfna etika od­