170
V u k-P avlović, P., M isli i bilješk e, Prilozi 8 (1
2 ), str. 163
202, (1983)
je »zaista« (eigentlich) u supstancijalnoj vrsti i što takvim
može postati, i to postati »u slobodi« — može biti jedina za­
daća -u okviru »problema izbavljenja«. Dakle kratko: izbavlje­
nje zaletom prema »
zaistnosti«
(»Eigentliohkeit«), prema
»isti­
nitosti«
(»Wahrlichkeit«). Druge metode nema. Jer ovdje ne
vrijedi privid, već samo bistvo (Wesen), a bistvo je istinitost i
zaistnost, zapravnost, upravnost.
— Ostvarenje ideje čovjeka
je
jedina metoda izbavljenja.
Ali ideja čovjeka ima svoju mjeru u »Božanskom«! —
»Služiti« (rasti!) u istinitosti.
3.
K etici i nauci o bogu
Dobro
Pojam poziva!
Pretpostavka:
Dobro se čini zbog Boga.
[To bi trebalo kao smisao ležati u pogledu da je nešto do­
bro, jer (ili »kad«) to Bog hoće.]
Moje djelovanje treba biti tako formirano da
čin zbog
Boga
(kao ćudoredno djelo) ne bude ni kod mene ni kod koga
drugoga (bližnjega) ničim spriječen. Još više: moj čin treba
biti tako formiran da kod svakog čovjeka (kod mene i mojeg
bližnjeg)
čin zbog Boga
(Bogu za ljubav) (po mogućnosti?)
bude promican. Djelujem li tako zbog Boga, veže me to više
obzir na najviše (bezuvjetno) mjerilo mog života; to je ali —
ako ne apsolutno (božansko!), to ipak objektivno fundirano
djelovanje, jer ide uvijek
iz
bistvenog
na bistveno ( p o z i v ! ) ,
a ne na ljudski slučajno (ili pače nedostatno). Takvo je djelo­
vanje sigurno
nesebično
i unapređuje onoga koji djeluje kao
i sučovjeka, i ne potpada pod prigovor »
nesebičnosti
«
koja škodi
onome koji djeluje
(ili bi mogla škoditi), ako bi u nekim kon­
kretnim (okolnostima) slučajevima bila tako shvaćena da do­
bro bližnjega mora ići pred vlastito dobro, što mora dovesti do
protuslovlja,'jer bližnji — općenito gledajući — nije
više
(mehr)
čovjek (pred Bogom!) nego onaj koji djeluje! (premda vred-
nosna različitost ljudi može postojati, pa može naravno biti i
takav slučaj, specijalan slučaj čina zbog Boga u kojem bez­
uvjetno i bezobzirno
nesebično
djelovanje specifično /ćudoredno/
formira vlastitu dušu u smislu djelovanja zbog Boga !!!).
Bilo bi dakle (kao pretpostavka) u smislu takvog etičkog
stava zapravo samo
dužnosti prema Bogu!
(Theokline — bo-
gonamjerna ili theocentrična ili pače theomorfna etika od­
1,2,3,4,5,6,7 9,10,11,12,13,14,15,16,17,18,...40