Page 3 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

V u k-P avlović, P., M isli i b ilješke. Prilozi 8 (1—2), str. 163—202, (1983) 165
pova čovještva i putova prema čovještvu. Dakako, time se otva­
ra pitanje (na više mjesta akcentuirano u ovim bilješkama)
da li će se, ili u kolikoj će se punoći u nelkome takvom slučaju
moći i živjeti k o n k r e t n o l j u d s k o b i s t v o (da li i
zločinac može biti stvaralac, da li zlo ima vlastitu stvaralačku
snaigu, itd.). Traganje za punoćom ljudskosti kroz različitost
njezinih mogućih o^biljenja, jedno od obilježja Vuk-Pavlovi-
ćeve filosofije uopće, i u ovim je bilješkama naročito naglašeno
i dovedeno do eshatološkog zaoštrenja.
Otkrivajući putem jednog »dijela« vlastitog života nepro­
lazan smisao, čovjek smatra taj dio životno smislotvomim i za
sebe mjerodavnim, te druge »dijelove« Oko njega usredotočuje;
no ništa u životu ne ostaje besmislenim jer zračeći iz ovoga
središnjeg dijela, smisaonost prolazi preko čitavog života obli­
kujući njegovu cjelovitost: »Ništa na životu nije strano smislu,
iako je samo jedan dio onaj koji određuje smisao« ( l i ) . 2 Odlu­
ka kojom neki »dio života« u konkretnom slučaju postaje ži­
votno smislotvoran i mjerodavan nije, dakako, uvjetovana sa­
mo racionalnom prosudbom, pa niti samo svjesnom aktivnošću,
već u njoj sudjeluje cjelovita osobnost s njezinim intelektual­
nim i emocionalno-voljnim životom, sa svjesnim i podsvjesnim
doživij ajnim slojevima. U kolikoj će istinitosti i dubini doista
biti dosegnut smisao života, zavisi od ž i v o t n e p u n o ć e
kojom osobnost u odluci djeluje. Ako su u djelovanju koncen­
trirane bitne snage osobnosti, odluka dosiže egzistencijalnu du­
binu koja ju čini neopozivom, sudbonosnom: nađen je vlastiti
p u t k č o v j e š t v u i njime se bez oklijevanja ide — makar
uz pregaranja i žrtve — jer se ide prema i z b a v l j e n j u .
Izbavljenju od čega? Od besmisla koji često poput polipa za­
hvaća u život gušeći energiju njegovih uzleta. Izbavljenje (mo­
tiv čest u ovim bilješkama) je stvaralačkim životom postignuto
oslobađanje čovještva, životno ozbiljenje s p e c i f i č n o l j u d ­
s k o g b i s t v a . K izbavljenju vodi mnoštvo različitih putova
na kojima se — stvaralačkim djelovanjem na područjima zna­
nosti, umjetnosti, društvenih odnosa itd. — afirmira nepro­
lazan smisao čovještva, smisao kojim čovjek postaje supripad-
nik »zajednice duhovnih bića«.
Izvorni poticaj stvaralaštvu koje vodi izbavljenju označuje
Vuk-Pavlović terminom e t o s ili d o b r o t a (32). Za razliku
od »morala« koji je općenit te, bilo da je autonoman ili hete-
ronoman, sadrži opće norme djelovanja, »etos« sačinjava jezgru
stvaralačke autonomije cjelovite ličnosti koja se kroz »dobrotu«
kao »ono personalno stanje bez kojega nema stvaralačkog po­
kretala ljudskoga « (32) djelovno izražava ne samo na moral­
2 Broj u zagradama iza citata označuje broj citiranog fragmenta.