164
V u k-P avlović, P., M isli i bilješk e, Prilozi 8 (1—2), str. 163—202, (1983)
Oznaka posljednje skupine, »Etika«, mogla bi se uzeti i
kao zajednički naslov za ove bilješke, ako se pod tim nazivom
shvati istraživanje najhitnijih temelja čovještva. — Vuk-Pavlo­
vić je, naime, smatrajući da u njegovom inače kompletnom si­
stemu manjka etika, namjeravao, osobito posljednjih godina
života, izvršiti takvo upotpunjenje. Tako na većem broju za­
pisa (koje smo stavili u tu skupinu) stoji naznaka »k etici«,
»za etiku«, ili slično, a na nekima se iznosi zamisao početka ili
dio nacrta za razradu ove filosofijske grane, koja bi, kako je
vidljivo ne samo iz ovih posthumno objavljenih bilježaka nego
i iz cjelovite Vuk-Pavlovićeve filosofije, razmatrala upravo te­
meljne filosofijske probleme prelazeći mjestimice u »filosofiju
filosofije«. Takva tematika suštinski premašuje okvire disci­
pline koja se obično označuje terminom »etika«, te bi takav za­
jednički naslov za sve ove bilješke mogao voditi nesporazumi­
ma sadržavajući ekvivokacije. No upravo odatle što je u toj
filosofiji »etos« posljednji temelij, proizlazi da u Vuk-Pavlovi-
ćevu sistemu etika u stvari ne manjka, jer ne bi imalo smisla
izgrađivati je kao posebnu disciplinu kad je već u samim te­
meljima implicirana. Ne bi, međutim, bilo naodmet na ove te­
melje— kao dubinske uvide u ono što čovjeka čini čovjekom —
baciti osvjetljujuće snopove refleksije. To je djelomično impli­
cirano u ovim bilješkama, čak se može reći da u njima prevla­
dava takva egzistencijalno ukorijenjena lucidnost.
Uzimajući d o ž i v l j a j kao ontički posljednji i najobu-
hvatniji lik zazbiljnosti, Vuk-Pavlovićeva filosofija traži u
l j u d s k o m ž i v o t u , kao slijedu doživljaja, osmišljenje ko­
je bi taj život činilo vrijednim da se živi, i to ne u smislu neke
prolazne vrijednosti, nego upravo kao v j e č n i ž i v o t . 1 Ovo
traženje osmišljenja usmjerava se iz imanencije u transcen-
deneiju, jer vječnost ne može dodaše u prolaznosti života imati
svoj izvor, ali čovjek može kroz doživljaj, kao jedan vrhunski
domet života, otkriti neprolazan s m i s a o . Iako je čovjek su­
bjekt tog otkrivanja smisla, ono nije proizvoljno, već se ravna
prema apsolutnim vrednotama, spram kojih su, međutim, mo­
gući različiti doživljajni pristupi. Kakvim će, prema tome, sa­
držajima biti u nekome konkretnom slučaju ispunjen taj domet
života koji je doživljen kao vrhunski — da li težnjom prema
istini i ljepoti, da li ljubavlju ili mržnjom te težnjom prema
moći — ne može se prejudicirati nikakvim shematskim odre­
đenjima: Vuk-Pavlović zastupa pluralizam doživijajnih pristu­
pa vrijednosnoj ljestvici i, konsekventno tome, pluralizam ti­
1 Spontanost mii&aonoig oblikovanja Čini ove bilješke srodnima
Vuk-Pavlovićevam pjesničkom izražaju. Tako, pun egzistencijalni
smisao značenja »vječni život« u jednom konkretnom vidu konden­
zira »Treći rijek« u zbirci
Zov
(Skopje, 1964, str. 15).
1 3,4,5,6,7,8,9,10,11,12,...40