Page 13 - Pavao Vuk-Pavlović: Misli i bilješke

V uk-P avlović, P., M isli i b ilješk e. Prilozi 8 (1—2), str. 163—202, (1983) 175
Ljudsko htijenje kao osobitost volje individuacije (prin­
cipa individuacije) po kojoj princip individuacije ima biti nad­
vladan.
Na Sto je dakle usmjerena sloboda, odnosno moguće dje­
lovanje iz ideje slobode? što hoću po slobodi?
U svakom slučaju radi se o ostvarenju ciljeva. A pitanje
bi moglo bitno biti ovo: Kako ja ostvarujem prave ciljeve?
Je li »sloboda« dakle sredstvo za pronalaženje ispravnih
ciljeva (ne samo za odluku o ispravnim ciljevima)?
Djelovati iz slobode čini se da ne znači ništa drugo nego
djelovati bezuvjetno i samo bezuvjetno prema ispravnome (ili
protiv ispravnoga) bez obzira na sporene motive. (Ostaje pita­
nje: Može li se iz slobode djelovati protiv ispravnoga? Radi­
kalno zlo!) [Kod Sokrata: Može li se razumom djelovati protiv
ispravnoga? Može li se hotimično, istinskim, zaista punim uvi­
da znanjem djelovati protiv ispravnoga?]
Sloboda je isključenje samovolje, dakle djelovati iz slobode
znači djelovati priznavajući jedan (vrijednosni) princip (vri­
jednosnu zakonitost), »smisao«. Izvršava li »sloboda« samo smi-
slovito djelo? Je li »iz slobode« moguće samo smislovito dje­
lovanje? čini se da na pitanje treba odgovoriti jesno, kao što
se protusmisleno ne može misliti.
Sloboda nasuprot nepreglednom mogućem! Uskrsnuće za-
istnoga (Auferstehung des Tatsachliehen) iz mogućega putem
slobode ili nužnosti?!
8.
Još jednom o slobodi
Hoćemo jedanput pitanje slobode postaviti ne s obzirom
na njenu činjeničnost (Tatsachlichkeit) (Ima li »slobode«,
postoji li nešto kao sloboda), već s obzirom na nužnost (kao
potrebu). Pitamo: Je li »sloboda« uopće potrebna? Pitanje u
tom određenom smislu: Trebamo li slobodu? Trebamo li bez­
uvjetno tako nešto kao što je sloboda? I kakvu slobodu treba­
mo? Tako kao: Kakva se sloboda (sadržaj slobode) čini uopće
poželjnom?
Moglo bi se možda (!) odgovoriti: Samo ako je » sloboda«
bezuvjetno nužna za prevladavanje posljedica principa indi-
viduacije i samo ako iz nje takvo prevladavanje predvidivo mo­
že proizaći, samo je onda ona nešto na čemu valja raditi, ili
čime se čovjek valja poslužiti (u slučaju da postoji nešto kao
»sloboda«)!
Moglo bi se sad reći, da se princip individuacije može pre­
vladati samo iz slobode (iz impulsa slobode) (štoviše, da on