V uk-P avlović, P., M isli i bilješke, Prilozi 8 (1
—
2 ), str. 163
—
202, (1983)
179
Smrt nije prva ri'ječ umiranja, nego posljednja riječ
života!
Ona je svojevrstan predmet
doživljaja,
ne umiranja, i život koji
osjeća trn (traži istodobno sredstvo izbavljenja od njega) čezne
jednako za
izbavljenjem
od tog trna. Gdje treba tražiti put iz
bavljenja? Prije svega u samome sebi, u svojim vlastitim visi
nama, jer se u samom sebi mora nalaziti smisao sama sebe 1
po njemu
odvažnost
za samog sebe, odvažnost za smion zahvat
svojeg najvišeg očitovanja u
stvaralaštvu,
i moći namaći snagu
sama sebe afirmirati i nositi!
14.
Izbavljenje (Erlosung) u ulaženju u zajednicu visokih i vi
ših (plemenitih i plemenitijih)
duhovnih
bića — time se čini
da je
uskrsnuće jednoj n o v o j d u h o v n o j v e z a n o s t i
pretpostavka izbavljenja.
Izbavljenje: iz
stvaralačkog
(kao izvora) koje ima svoju
pretpostavku samostalno u
duhovnome.
Ili možda ovako:
Du
hovno
je bistvena pretpostavka stvaralačkog. Duhovno valja u
tome tražiti i naći, što je prema bistvenom pretpostavka (i kao
sredstvo i cilj »izbavljenja«) stvaralačkoga. Priroda nije bi
stvena pretpostavka, nego nužna životna pretpostavka, pret
postavka realizacije (kao
materijal)
stvaralačkoga. Ona je ne
izbježna, ali ne bezuvjetna pretpostavka stvaralačkoga.
Izbavljenje je tako moguće da po činjenici duhovnoga na
staju
nove
mogućnosti bića (Semsmogliehkeiten) u specifično
ljudskome. Ljestvice
novih
datosti bića i vrsti (Seins- und Art-
gegefoenheiten) u čovjeku vode do izbavljenja^?) Koje su ali
te stepenice? I gdje je posljednja stepenica? Treba li dakle
misliti na
izrađivanje
(možda bolje: stvaralačko tkanje) izba
vljenja?
15.
Izbavljenje!!! Beskonačnost!
Mi smo doduše konačni (a i cijelo čovječanstvo je takvo).
Ali budući da pripadamo
beskonačnom bitku,
koji nije ulkočen,
već s
bivanjem
(kao korelativni pojam!) čini beskonačnu stvar
nost, radimo mi na beskonačnome, jer djelujući pod idejom
otkupljenja, izazivamo trajnu transformaciju beskonačnosti u
smislu i u smjeru otkupljenja, i tako imajući udjela u
besko
načnom duhu,
sami sebe u svrhu prevladavanja po individua-
ciji iznesenog trpljenja (bolje: prokletstva — Unseligkeit)
žr
tvujući
unosimo ideju ulaženja u spas u naš zemaljski život.