V uk-P avlović, P., M isli i b ilješk e, Prilozi 8 (1—2 ), str. 163—202, (1983)
181
18.
Filosof ne mijenja svijet, on samo vodi do mijene, daje raz
loge, uvjete i osnove promjeni — ali i održanju njegovu. On
nagovještava i uvjetuje njegovu mijenu, da bi ga održao! On
ga želi vidjeti promijenjena u ljubavi i dobru, ne u nehaju,
nasilju i zlu. Mislim da je to aksiomatičifci jasno. A ako svijet
ipak pođe po zlu, nije na njemu krivnja, nego na onima koji
svijet u ime filosofa hoće da mijenjaju.
I najbolji od najboljih uviđaja i uputa mogu da se upo
trijebe na zlo. Radi se o tome, kakav je čovjek, koji će se za
njima povoditi kao svrhom ili se njima služiti kao sredstvom.
Filosofija — znanje usidreno u ljubavi.
Gdje te ljubavi (prema čovjeku u relativno najvišoj njego
voj vrijednosti) nema, tamo se
sofist
odvaja od
filosofa.
I danas postoji ta razlika. Dok filosof služi filosofiji, sofist
će odbaciti
etos
ljubavi, htjet će posramiti čovjeka, potkopati
njegovu bit i borit će se protiv filosofa i filosofija i najbjedni-
jim sredstvima; kleveta/t će ih (filosofa i filosofiju) i denun
cirati (prokazivati).
Filosof je nosilac i lični ostvarivalac
etosa
jer »mudrost«
života je u stvari ne njegov logos, nego njegov etos = logos
koji ostvaruje (tumači, propovijeda) agapu!
19.
Dvije vrsti filosofije
Filosofija iz principa (prema principu) individuacije i fi
losofija iz principa izbavljenja (Erlosungsprinzip)!
Dvije vrsti filosofije!
filosofija carstva individuacije (Individuationsreich)
filosofija božjeg carstva (Gottesreich)
(krivnja — milost)
Kategorijialni sistem iz principa individuacije
(Kauzalitet ima svoj početak i u principu individuacije.)
znanost
i
religija
i
i
princip
princip
individuacije
izbavljenja
tehnika individuacije i tehnika za izbavljenje!
ratna znanost (Kriegswissenschaft), logika, spoznajna
teorija — individuacija
znanost mira (Friedenswissenschaft) —
antiindividuacija