Uvod
XXIV
vrstu spoznaje: pokazivanje (
δήλωσις
)
2
. Tu funkciju
pokazivati
i pokazivanje
ima divizija. U dijeljenju, naime, diviziji ključnu
ulogu ima
izbor roda
koji se hoće dijeliti. Taj je
izbor
neko
uzimanje
;
treba uzeti i to uzeto podijeliti
(na temelju čega se pokazuje kakav
je taj rod); tu funkciju uzimanja-pokazivanja poznavao je, kaže
Petrić, i Aristotel. Treba
odabrati
dijeljenja, a to znači da treba
odabrati onaj zajednički rod. Zajednički rod je, dakle, stvar uzi-
manja, hipoteze, a ne dokaza i na temelju uzetog općeg povezuje
se uzrok s učinkom, odnosno uspostavlja znanost. To Petrićevo
preferiranje hipoteze pred silogizmom uistinu bi moglo ukazi-
vati na neki iskorak prema novovjekovnoj znanosti.
U sklopu rasprave o instrumentima znanosti, znanstvenim
pristupima ili metodama navodi Petrić i metodu koju naziva
analizom
. Analizu, kaže Petrić, Aristotel nije poznavao, iako
je po njoj nazvao dvije knjige (
Prva analitika
;
Druga analitika
).
Metodu analize izlaže Petrić na malo ispremiješanim citatima
tzv. Platonove
usporedbe s crtom
iz 6. (i 7.) knjige
Države
. To je i
kod Platona zamršen tekst, a Petrić ga svakako nije učinio jed-
nostavnijim. U Platonovoj usporedbi s crtom sagledava Petrić
dvostruku metodu, dvostruku analizu. Jednu naziva matema-
tičkom, drugu dijalektičkom. Svaka od tih analiza za sebe ta-
kođer je dvostruka. Matematička analiza započinje kod osje-
tilnog s hipotezama koje ne obrazlaže, nego pretpostavlja kao
samorazumljive, tj.
uzima
ih, raspravlja o njima i potom se vraća
onom osjetilnom. Svojstvenost je te analize da ona pretpostav-
lja hipoteze kao da su poznate i ne izdiže se nad hipoteze, nego
se vraća osjetilnom. Drugu analizu Petrić naziva dijalektičkom,
a njezino je svojstvo da ovdje hipoteze nisu uzete kao samora-
zumljive, nego su samo zaleti i stepenice da bi se došlo onom
bezuvjetnom. Kad se, međutim, stigne k bezuvjetnom, vraća se
po pređenim stupnjevima natrag na početak (k osjetilnom). Tu
je metodu rabio, po Petriću, Damascije a i Plotin je o njoj napi-
sao jednu knjižicu (Plotin,
Eneade
1.3).
2
ARIST. Metaph. 1025b.14 – 16 ὅτι οὐκ ἔστιν ἀπόδειξις οὐσίας οὐδὲ
τοῦ τί ἐστιν ἐκ τῆς τοιαύτης ἐπαγωγῆς͵ ἀλλά τις ἄλλος τρόπος τῆς
δηλώσεως.
