Uvod
XXIII
Aristotela upravo ono opće skupljeno iz pojedinačnog predmet
(Aristotelove) znanosti, tako Petrić zaoštrava tezu da je Aristote-
lova znanost s obzirom na svoj
ne-nužan
,
ne-uvijek-isti
predmet,
u stvari mnijenje. Time Petrić zapravo kaže da je Aristotelova
znanost – neznanstvena, ne-znanost. To određenje Aristotelove
znanosti kao Platonova mnijenja druga je glavna razlika između
Aristotela i Platona u dijalektici.
Treća razlika ulazi specifičnije u područje logike, ali i ovdje
se logiku ne može striktno shvatiti kao formalnu logiku, nego
nekako na razmeđu između logike, metodologije i teorije spo-
znaje.
U trećoj razlici riječ je o
oruđu znanosti
, odnosno o metodič-
kom postupku kojim se znanost pribavlja. Petrić kaže: Aristo-
tel preferira
dokaz
(demonstratio) koji je sam izmislio, nasuprot
Platonovoj
definiciji
i
diviziji
. Pod dokazom tu Petrić neosporno
podrazumijeva, kako se i u daljnjem tekstu vidi, silogizam. Silo-
gizam, dakle, Aristotel preferira pred definicijom i divizijom. Pe-
trić, međutim, tvrdi da se u znanostima gotovo nigdje ne može
naći silogizam; niti u znanosti o prvim bićima (tu vjerojatno
misli na onaj dio
Metafizike
koji naziva
Mudrost
), niti u znanosti
o prirodnim bićima, niti u matematici. Time je Petrić nabrojio
tri teorijske znanosti (metafiziku, fiziku, matematiku) i ustvrdio
da izvodi u tim znanostima nisu silogizmi, ili da su to bar vrlo
rijetko.
Nasuprot silogizmu koji, ako ga se i uspije negdje pronaći,
daje spoznaju (u konkluziji silogizma) o trpnji, odnosno
stanju
nekog subjekta
, ističe Petrić definiciju i diviziju koje daju znanje
o
biti
stvari.
Bit
stvari, nasuprot
akcidentalnom stanju
nekog su-
bjekta – za Petrića nema dvojbe što je od toga znanstvenije, što
u većoj mjeri pruža znanost. Taj dio obiluje citatima kojima želi
istaknuti vrijednost definicije i diobe. Tako npr. odbacuje Petrić
Aristotelovu tvrdnju da je divizija slabi silogizam (jer
uzima
tj.
pretpostavlja ono što bi trebala dokazati), konstatacijom da Pla-
ton nikada nije doveo u vezu silogizam i diviziju.
Uspješnija je, međutim, jedna druga Petrićeva primjedba:
Aristotel poznaje osim
dokazivanja
(
ἀπόδειξις
) i jednu drugu
