Uvod
XVIII
racije, počelo svih stvari. Pritom Aristotel upozorava i na srod-
nost pitagorovskog broja i Platonove ideje, s time da tvrdi da su
Platonove ideje odvojene od stvari, dok su pitagorovski brojevi
neodvojeni od stvari. Petrić u svojoj obrani inzistira prije svega na
enigmatičnosti pitagorovskih učenja. Zagonetne su pitagorovske
poslovice, a jednako tako su zagonetka i alegorija i pitagorovski
brojevi:
monada
,
tetraktys
i drugi. To nisu
brojevi kojima računamo
,
nego forme stvari. Stoga nije u pravu Aristotel kad tvrdi da su
Platonove ideje odvojene od stvari, a pitagorovski brojevi neod-
vojeni, jer su i pitagorovski brojevi odvojeni od stvari.
Ovom knjigom završava Petrićevo pobijanje Aristotelove
kritike predsokratovaca. Osnovna misao Petrićeva pobijanja jest
shvaćanje da predsokratovci nisu filozofi prirode. Empedoklo,
Anaksagora i Demokrit, jednako kao i Ksenofan, Parmenid i pita-
gorovci teolozi su; oni govore o Bogu i božanskom. Aristotelova
ih kritika premješta iz transcendentnog područja u imanentno,
od pitanja o Bogu na pitanja o biću i o prirodi; time Aristotel čini
upravo ono što je sam smatrao pogreškom u zaključivanju – on
čini pogrešku
prelaska ili preskoka iz roda u rod
.
Ta interpretacija predsokratovaca pokazuje jasne novoplato-
ničke karakteristike i jedno shvaćanje filozofije koja je izvorno
mudrost o božanskom –
pia philosophia
. Aristotelova »racionalis-
tička« kritika neprimjereno svodi teološku tematiku na prirodno-
filozofijsku; bit je, po Petriću, Aristotelove kritike –
nerazumijeva-
nje
onoga o čemu se zapravo radi u filozofiji predsokratovaca.
Ipak Petrić mora priznati da ne može riješiti sve Aristotelove
objekcije, jer su od predsokratovaca ostali samo fragmenti. Ka-
rakteristično je također da se Petrić ne osvrće na Aristotelovu
kritiku Heraklita i sofista, jer je očito, kao platoničar, drži pri-
hvatljivom.
Četvrta, peta, šesta i sedma knjiga posvećene su Aristotelo-
voj kritici Platona, odnosno Petrićevoj kritici Aristotelove kritike
Platona.
Četvrta knjiga trećeg sveska sigurno je filozofski najznačaj-
nija knjiga u tom svesku, a među najznačajnijima u cijelim
Peri-
patetičkim raspravama
. U naslovu je naznačena tema: usporedba
i neslaganje platonske dijalektike s aristotelovskom; za
dijalek-
