Uvod
XVII
Demokrita. Iako Petrić načelno drži da oni u stvari nisu
fiziolozi
,
nego da su, kao i u prethodnoj knjizi branjeni filozofi, teolozi,
ipak im posvećuje posebnu knjigu, jer je tu doista riječ o pita-
njima filozofije prirode, fizike, psihologije i spoznaje i biologije.
Petrićeva strategija u pobijanju Aristotelove kritike drugačija je
nego u prvoj knjizi. Tu nije riječ o načelnim pitanjima porijekla
i tajnovitosti filozofije, nego o konkretnim i različitim tipovima
prigovora Aristotelovoj kritici.
Prvo, upozorava Petrić da su drugi autori (doksografi) koji
su pisali o Empedoklu, Anaksagori i Demokritu, sudili o njima
drugačije nego Aristotel, a da se i sam Aristotel na različitim
mjestima različito o njima izjašnjavao. Drugo, Petrić drži da je, s
obzirom na malen broj preostalih fragmenata, teško prosuditi o
točnosti Aristotelove interpretacije. I treće, a to je najzanimljiviji
dio knjige, Petrić upozorava na to da kod Empedokla, Anaksa-
gore i Demokrita Aristotel napada upravo ono što sam u svojoj
filozofiji zastupa.
S obzirom na Empedokla i Demokrita, središnji pojam, koji je
Aristotel napao, a u stvari prisvojio, pojam je <prve> materije; od
Anaksagore je, osim pojma materije (homeomerija), kritizirao, ali
zapravo preuzeo još i pojam uma. Empedoklovi elementi, De-
mokritovo zajedničko tijelo i Anaksagorine homeomerije upravo
su ono što Aristotel izražava pojmom
materije
; Aristotelova pak
kritika Anaksagorina pojma uma neopravdana je jer Anaksago-
rin je um zapravo ono što sam Aristotel zastupa pod pojmom
djelatnog uma.
Osim analize
prikrivenih posuđenica
: pojma materije i pojma
uma koja ukazuje na to da Petrić želi vidjeti slaganje Aristotela
s prethodnicima i tamo gdje ih Aristotel izrijekom napada, veći
dio teksta zaista je posvećen
prirodnofilozofskim
temama koje da-
nas ne držimo filozofskom tematikom, npr. pitanju neplodnosti
mula i razlikama u okusima vinima.
Treća knjiga trećeg sveska posvećena je Aristotelovoj kritici
pitagorovaca. Ona se oslanja na Petrićevo izlaganje u prvoj knjizi
trećeg sveska o tajnovitosti filozofije.
Aristotel kritizira pitagorovce tvrdeći da oni smatraju da je
broj, i to onaj
broj kojim računamo
, kojim obavljamo računske ope-
