Uvod
XXV
Prva je analiza očito matematika, dok je druga analiza, sude-
ći po navođenju Plotina, novoplatonički nadomjestak metafizici,
tj. uspon k prvom počelu (onom bezuvjetnom) i izvođenje svih
redova bića iz prvog počela.
Takovo izvođenje za jednog platoničara svakako nije ništa
neočekivano. Neočekivana je, međutim, primjedba Petrićeva koju
na kraju dodaje: Tu Platonovu dvostruku analizu ne smije se, kaže
Petrić, pomiješati s peripatetičkim dokazivanjem
da <nešto> jest
–
ὅτι
i dokazivanjem
zašto <nešto> jest
–
διότι
. Petrić drugim riječima
(malo enigmatički) kaže da se
Platonova dvostruka analiza
ne smije
pobrkati s
padovanskom metodom regresa
. On drži da sam Aristotel
nije imao pojma o nekoj razlici između
dokazivanja
ὅτι
i
dokazivanja
διότι
, u smislu dviju različitih spoznajnih metoda. Za Aristotela su,
tvrdi Petrić,
dokaz
ὅτι
i
dokaz
διότι
samo dva silogizma
3
, a ne me-
tode dokazivanja. Usput rečeno, na ovommjestu rabi Petrić termin
demonstratio
u smislu metode (i izričito ga razlikuje od silogizma),
dok inače vrlo često termin
demonstratio
rabi za silogizam.
Petrić ističe da je tu metodu naslutio Averroes, (u Predgovo-
ru svojih komentara
Fizike)
, ali padovanski aristotelizam uopće
ne spominje. Ipak, formulacija:
progressus per plures et causas et
effectus sibi ad invicem
coordinatos ac subalternos
– nedvojbeno ima
porijeklo u padovanskom aristotelizmu.
4
Na kraju Petrić imanentnom kritikom dokazuje da sam Aris-
totel mora prihvatiti spoznaju kao prisjećanje na temelju svog
pojma aktivnog uma. Ako aktivni um dolazi izvana, onda je on,
kao aktivan, već prije spoznavao i zato i Aristotel mora prihvatiti
spoznaju kao prisjećanje.
3
ARIST. APo 87a.31 – 35 Ἀκριβεστέρα δ΄ ἐπιστήμη ἐπιστήμης καὶ
προτέρα ἥ τε τοῦ ὅτι καὶ διότι ἡ αὐτή͵ ἀλλὰ μὴ χωρὶς τοῦ ὅτι τῆς τοῦ
διότι͵ καὶ ἡ μὴ καθ΄ ὑποκειμένου τῆς καθ΄ ὑποκειμένου͵ οἷον ἀριθμητικὴ
ἁρμονικῆς͵ καὶ ἡ ἐξ ἐλαττόνων τῆς ἐκ προσ θέσεως͵ οἷον γεωμετρίας
ἀριθμητική.
4
Usp. npr.»Duplicem processum innuit Commentator in scientia na-
turali: primus est ex minus notis naturae ad magis nota naturae, et est ab
effectu ad causam: secundus est a magis notis naturae ad minus nota natu-
rae, et est a causa ad effectum (….).«,
Expositio Pauli Veneti super octo libros
Physicorum Aristotelis
, Venetiis 1499. I. text 2.
