Franciscus Patricius: Discussionum peripateticarum tomus tertius - page 30

Uvod
XXX
i uvijek isto, dok je
ljudsko dobro
, sreća koja se postiže vrlinom
nešto nestalno i promjenjljivo i nešto na što se može utjecati. Tom
Aristotelovu prigovoru (koji je zapravo prigovor idejama) Petrić
se suprotstavlja dosta nespretno tvrdeći da Platon nikada nije
povezivao Dobro, ideju dobra i vrlinu.
Posljednji Aristotelov prigovor s kojim se Petrić suočava za-
pravo je Aristotelov prigovor Sokratu, odn. kritika Sokratove
teze da je vrlina znanje. Petrić se protivi pojedinim Aristotelovim
formulacijama: Sokrat nije rekao da je vrlina razlog, niti je rekao
da je vrlina razboritost. Aristotel brka u argumentaciji dijanoju,
mnijenje i znanost. Petrić odgovara samo na prigovor da je po So-
kratu vrlina znanost. Vrlina po Sokratu nije znanost, kaže Petrić,
jer je on tvrdio da se vrlina ne može naučiti (u
Protagori
), no točno
je da po Sokratu vrlina nije bez razboritosti (u
Menonu
). Petrić se
na koncu slaže da je Sokrat tvrdio da nitko znajući ne radi mimo
najboljeg te kaže da mu je prihvatljiva Sokratova argumentacija
u
Protagori
(vrlina je mjerenje) i da je i sam prihvaća.
Sedma je knjiga, kako se vidi iz pregleda sadržaja, posveće-
na pitanjima praktičke filozofije, ali mjestimično zadire u teme
koje su u odnosu na praktičku filozofiju utemeljujuće. Ta je knji-
ga zanimljiva također jer svjedoči o promjeni Petrićeva stava.
U odnosu na Petrićev
Sretan grad
u kojem je, usprkos utjecaju
novoplatonizma, prilično jasan Aristotelov utjecaj, u ovoj sed-
moj knjizi trećeg sveska
Peripatetičkih rasprava
priklanja se Petrić
Platonovoj »utopističkoj« misli. Petrićevo suočavanje s proble-
mom ideje dobra i vrline ne čini se, doduše, posebno uspješnim,
ali prihvaćanje teze da nitko ne čini loše (zlo) znajući da čini loše
(zlo), svjedoči o Petrićevoj spremnosti da se za ono što drži filo-
zofskom istinom odvaži stupiti u konflikt s kršćanskom idejom
slobode volje.
Recepcija
Peripatetičkih rasprava
Kada je riječ o recepciji nekog filozofa ili filozofskog učenja
pojam recepcije može biti shvaćen u dva smisla. Recepcija može
značiti neposrednu recepciju ili utjecaj, ili naknadnu recepciju,
odnosno povijesnofilozofijsko istraživanje.
1...,20,21,22,23,24,25,26,27,28,29 31,32,33,34,35,36,37,38,39,40,...454
Powered by FlippingBook