Uvod
XIX
tiku
pak Petrić kaže da je ono što su Demokrit, stoici i kasniji
peripatetičari zvali
logikom
. Po tom određenju značenja
dijalek-
tika
očekivali bismo da je u toj četvrtoj knjizi riječ o formalnoj
logici, o pravilima ispravnog suđenja i zaključivanja. Međutim,
tematika koja je ovdje izložena ne tiče se formalne logike, čak
niti onda kad izričito razmatra neke pojmove formalne logike.
U tom slučaju, naime, a riječ je konkretno o silogizmu, definiciji
i diviziji, ne raspravlja Petrić o ispravnim oblicima silogizma ili
o pravilima za izvođenje definicije i divizije, nego o spoznajnoj
vrijednosti svakog od tih oblika i o njihovoj međusobnoj hijerar-
hiji. U toj knjizi riječ je o znanosti, spoznaji, spoznajnim moćima,
predmetu spoznaje i spoznajnim pristupima (metodama).
Kao što je u prvoj knjizi prije razmatranja Aristotelove kritike
predsokratovaca-teologa izložio opću tezu o porijeklu znanosti,
tako i ovdje, prije konkretnog razmatranja Aristotelove kritike
Platonove dijalektike, konstatira Petrić da postoje tri bitne razli-
ke između Aristotela i filozofske tradicije koja okuplja filozofe
od Zoroastra do (novo)platoničara.
Prva se razlika tiče
shvaćanja duše
. Tradicija, recimo pojedno-
stavljeno, platoničara (u što su uključeni svi od Hermesa Tris-
megista do samog Petrića), drži da je duša vječna, ali da je ipak
potekla od oca razuma; zbog toga spoznaja duše u stvari je
pri-
sjećanje
na nekadašnje gledanje ideja, kada duša još nije bila po-
vezana s tijelom. Naime, kad je duša povezana s tijelom te forme
koje su nekada bile u duši jasne, sad postaju mutne i duša ih se
mora postupno prisjećati.
Aristotel, u suprotnosti prema tom shvaćanjumisli da je duša
smrtna, da je proizašla iz materije, a da je njezina spoznaja sku-
pljanje općih karakteristika iz onog pojedinačnog i povezivanje
tog općeg s pojedinačnim. Modernijim jezikom mogli bismo reći
da je po Platonu spoznaja duše receptivna ili intuitivna, dok je
Aristotelova spoznaja spontana i diskurzivna. Platonova je spo-
znaja gledanje i prisjećanje na ideje, Aristotelova je spoznaja
novo
saznanje
, izvedeno djelovanjem duše,
otkrivanje
onog prije nepo-
znatog, općeg iz pojedinačnog, odnosno apstrakcija.
Druga je razlika u značenju pojma dijalektike – s time da se
tu tematika sužava na razliku između Platona i Aristotela.
