PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
393
zajedničko njihova bit traje, ali obzirom na zasebnosti preobra-
zuju se kad oprečno nadvlada oprečno.«
Tu preobrazbu izlaže nadasve široko i nadasve razgovijetno,
čemu Aristotel nije dodao ništa drugo do li da se ono što je u
njih zajedničko i sukladno lakše i brže uzajamno mijenja jedno
u drugo, a ono što nije – teže i s većom mukom, dakako prvo u
ono srodno i suplemensko, a potom iz toga u sljedeće. A to i Okel
otvoreno iznosi: »Bivaju promjene i iz zemlje u oganj, i iz ognja u
zrak, i iz zraka u vodu i iz vode u zemlju, [a ove obratno]; a kao
treće,
23
kad ono što je u svakom pojedinom suprotivno, a ostane
ono što je srodno i suplemensko.« Sve to ispisuje poslije jedno
po jedno i nadasve jasno, tako da u tim stvarima Aristotelu ne
prepušta ništa zasebno, osim spominjanja sporije i brže te lakše
i teže promjene.
I nije Okel prešutio uistinu djelatni uzrok tih promjena,
koji se Aristotel isto tako udostojio preuzeti. Taj uzrok Okel
pripisuje na kraju 2. poglavlja trostrukom nebu, svemu što je
iznad Mjeseca, Suncu i zodijačkoj zakrivljenosti. Zapisuje pak
to ovim riječima: »Dakle, budući da je svijet pošteđen propa-
23
Petrić je izostavio »ono drugo«.
5
10
15
