PERIPATETIČKE RASPRAVE, sv. II. knj. 6.
385
5
No i Lokranin Timej to je naučavao, s manje riječi i izrazitije:
»Osjet dodira prethodno dakako prosuđuje ono teško i ono lako,
razum ih pak određuje po otklonu od središta i k središtu; a kažu
da je dolje i sredina isto. Središte, naime, kugle – to je ‘dolje’, ono
pak iznad njega sve do površine ‘gore.’«
Nego, tako zvane prve i druge kvalitete i nisu samo njih obojica
nego uz to i Hipokrat i Okel nada jasno raspravili prije Aristotela;
jer – da ne spominjemo Platona i Hipokrata – Timej je ovako na-
pisao: »Osjet, naime, dodira prosuđuje životne kvalitete: toplinu,
hladnoću, suhoću, vlažnost, glatkost, hrapavost, podatne, opiruće
se, mekane, tvrde stvari.« Okel pak u drugom poglavlju najjasnije:
»Razlike su pak među tijelima dvojake: jedne su, naime, među
prvotninama, druge pak među stvarima što iz njih nastaju: toplo,
naime i hladno, vlažno i suho kodprvotnina; teško pak i lagano, gu-
sto i rijetko, glatko i hrapavo, tvrdo i mekano, nježno i grubo, oštro
i tupo se kod onih koje nastaju iz onih. Sve skupa ih ima šesnaest.«
I poslije ponovljena nabrajanja tih istih nadodaje: »Spoznavatelj i
prosuditelj svih njih je osjet dodira.« Cijelu misao ovog mjesta
prenio je Aristotel u 2. poglavlju 2. knjige
O
nastanku
ovim rije-
10
15
